Šojat se zaustavila: “Htjela sam raščlaniti gnjide koje su mislile da imam upliva…”
Ivana Šojat je iznad svega književnica, nagrađena i prevođena. I izvođena. Bila bi ‘hereza’ nabrajati prevedene romane i jezike, još veća kazališne predstave, a onda ne spomenuti sve. Pa ipak, kao što je Mustafu Nadarevića obilježio Leon Glembay ili kao što je Dragan Nikolić zauvijek ostao Prle, a Boris Dvornik Meštar, tako je i Ivana Šojat – Unterstadt! Ali, dozvoljavam da je to odveć subjektivno i da se nekima od Vas može više svidjeti Emet, Ezan…
Ali, za potrebe ovog trenutka, sjetiti ćemo se njezinog kratkog političkog angažmana, jer to je upravo, čini se, i ona učinila jučer na Facebook-u. Krenula je pa zastala, ali neodoljivo su njezine riječi sugerirale kako je u vrijeme kampanje za gradonačelnicu Osijeka, a u redovima HDZ-a, što je manje važno, jer bilo bi, zacjelo, i u drugim redovima isto, oko sebe najednom imala previše ‘prijatelja’. Možda se to nastavilo, ne navodi zapravo niti jedno, i u trenutku obnašanja dužnosti gradske vijećnice, u stranačkim pa nezavisnim okvirima, no… Nazvala ih je ‘gnjidama’, gorima od ‘podkapacitiranih političkih moćnika’.
Odabir trenutka i eventualnu korelaciju s aktualnostima, prepuštamo Vama čitateljima…
– Htjela sam danas opet malo seruckati, razmatrati činjenicu kako postoje (vjerovali ili ne) gnjide gore od potkapacitiranih političkih moćnika – ljudi koji obraz nemaju, nego se sustavno zavlače u šupčane otvore svih za koje pomisle da bi im mogli pomoći nekakvim promaknućem, novcem, lakom zaradom. Htjela sam na proste faktore raščlaniti te gnjide s kojima sam se i sama suočila u vrijeme dok su te gnjide mislile da imam upliva i da bih im mogla pomoći. Bilo je, naime, onih koji su me se odjednom sjetili i odjednom počeli obožavati, dodvoravati mi se. Bezuspješno, dakako. Jer, da sam poput njih, prvo bih “pomogla” sebi. A nisam. O tome svjedoči bicikl kojim i dalje putujem na isti posao na kojem sam radila i prije te prividne moći… – započela je Ivana Šojat u ‘post-u’ na Facebook-u, a potom ‘okrenula ploču’ u vlastitoj naravi i potrebi da stvari zaokruži ljubavlju i ‘happyendom’…
– No, onda mi je moja kćerka poslala ovu fotografiju (pogledajte ‘post’ ispod tektsta nap.a.) iz 1972. Baka Violeta (Nana) me je na moj prvi rođendan odvela u fotografski studio Segej gdje je nastao cijeli niz fotografija poslije uvezanih u voluminozan album. Pa sam se rascmoljila. Zagledala sam se u samu sebe i zapljusnulo me sve što Ivana 1972. nije znala. A to je, to je tako glomazno, gotovo ubojito. Život dozira breme. Kako se ne bismo skljokali – zaključila je Šojat.
Naravno i na kraju ima rečenicu na tragu prethodnih, a gdje je neodoljiva pretpostavka kako želi reći nagledala ‘zabave’ u životu, ali kako ju, takvu ‘doziranu’, hrabro i snažno nosi – na biciklu…
Foto: Facebook (screenshot)
