Čet. lip 24th, 2021

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Ines Novak piše: Kako je ideja o nastupima učenika u kazalištu zaživjela 10 godina

7 min read
Više od 10 godina Ines Novak radi u civilnom sektoru u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Osijeku, završila Pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičku izobrazbu na Filozofskom fakultetu u Osijeku i brojne edukacije vezane uz rad s djecom. Pokretačica je i voditeljica brojnih inicijativa, aktivnosti i projekata za djecu, a od 2015. godine predsjednica je Dječjeg kreativnog centra Dokkica. Majka je troje djece.

Vjerujem kako mnogi znaju da djeca u manjim mjestima nemaju toliko izbora u izvanškolskim aktivnostima kao ni društvenih i kulturnih sadržaja kao djeca u većim gradovima. U većini manjih mjesta u našoj zemlji to su uglavnom folklor, nogomet i vatrogasci. Tu i tamo se eventualno pojavi i neki plesni klub, a unazad desetak godina, zahvaljujući razvoju organizacija civilnoga društva, učenici u manje urbanim sredinama imaju priliku sudjelovati u nekim projektnim aktivnostima koje im omogućuju nadogradnju u znanjima i vještinama.

Empatija kao poticaj za nove pristupe i ideje I opet dolazim do trenutka u kojemu osjećam tugu zbog brojne djece u ruralnim zajednicama koje imaju manje mogućnosti od gradske djece. I ja sam bila jedna od takve djece, a prije nešto više od pet godina vodila sam izvanškolske aktivnosti za djecu na području posebne državne skrbi. Ne samo da sam bila okružena djecom iz mjesta s manje mogućnosti, nego i djecom različitih nacionalnosti što mi je bio i dodatan izazov u radu obzirom da su neka djeca iskazivala netrpeljivost prema djeci druge nacionalnosti.

Doista mi je bilo pomalo šokantno što su se ta djeca, koja su tada imala u prosjeku 10-12 godina (dakle, vrijeme rođenja daleko nakon rata), međusobno podbadala na temelju nacionalnosti prije nešto više od pet godina (za to su krivi odrasli, naravno). Sjećam se dana kad je izbila svađa među njih par na temu Srba i Hrvata pa sam ih sve brzo okupila i rekla kako sam jako tužna što sam svjedok toj situaciji te da sam bila jako sretna kad sam došla k njima u želji da se zajedno zabavljamo i nešto novo naučimo. Rekla sam im, također, kako su za mene svi oni – djeca, svatko jednako vrijedan i važan bez obzira na nacionalnost. Zamolila sam ih da se potrude da se slične situacije ne događaju i podsjetila ih kako je rat davno završio, da svi živimo na istom prostoru i da će u budućnosti jedni s drugima raditi, zaljubljivati se, možda i vjenčati… S obzirom da sam im ponudila brojne aktivnosti u kojima su mogli biti aktivni i kreativni brzo su prestali s razmiricama na temu nacionalnosti, a ja sam s užitkom slušala zainteresiranu i motiviranu djecu, čas na ekavici, čas na ijekavici i radovala se njihovom veselju svakim našim dolaskom.

Nije nimalo za zanemariti oko godinu dana provedbe aktivnosti za djecu u okviru projekta Mjesto za mene koji je tada provodila Udruga za rad s mladima Breza u Dalju, Erdutu i Aljmašu gdje sam odlazila na tjednoj bazi. Uključenost djece u različite tematske aktivnosti bio je poticaj za neke nove interese, razvoj ideja, sposobnosti, učenja novih znanja i vještina… U pismu djevojke iz Dalja koja je kao osnovnoškolka sudjelovala u mojim aktivnostima (sada je studentica) napisala je: Pokazala mi je kako život uvijek daje nove šanse i prilike, samo trebamo biti vjerni sebi i znati ih iskoristiti. Ovo je rečenica koja me izula iz cipela i kad sam je prvi put čitala naronila sam jedno pola decilitra suza jer se odnosila na mene. Ne znaš kakav utjecaj možeš ostaviti na djecu, a kad ti netko ovako nešto kaže, ostaneš pod snažnim dojmom.

Djetinjstvo kao okosnica motivacije

Kao što sam spomenula, i ja sam bila jedna od takve djece u osnovnoškolskoj dobi. Iskoristila sam nekoliko izvannastavnih aktivnosti u školi, a posebno sam voljela dramsku, plesnu i literarnu grupu. Sjećam se svog nastupa s prijateljicom u petom razredu. U dvorištu smo škole izvodile igrokaz. Bilo je to uzbuđenje na vrhuncu. Nedugo nakon osnivanja DOKKICE, tamo negdje na početku 2012. godine dobila sam ideju da učenici koji pohađaju dramske radionice u svojim školama imaju mogućnost nastupiti sa svojim igrokazima izvan škole, negdje u javnom prostoru. Suzana Vargović, predsjednica Udruge Breza, moja tadašnja šefica, prihvatila je ideju pa smo odlučile kontaktirati tadašnju ravnateljicu Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića, Jasminku Mesarić i predložiti joj suradnju. Ravnateljici se ideja svidjela te smo vrlo brzo prionuli u poslove pripreme i organizacije događaja – natjecanja u petominutnim
igrokazima POZOR! Plivamo na sceni i to u povodu obilježavanja Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade i Svjetskog dana lutkarstva. Suzanina ideja o nagradi u obliku ribice rezultirala je izradom glinenih riba u koju su bile uključene korisnice Stambene zajednice Breza.

Realizacija ideje o nastupima učenika u kazalištu

Dana 21. ožujka u 18 sati u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića održano je natjecanje u izvedbama učeničkih igrokaza POZOR! Plivamo na sceni na kojemu je sudjelovalo devet osnovnih škola s oko 70 učenika. Prve su godine dodijeljene tri nagrade za tri najbolje izvedbe, a tadašnje prosudbeno povjerenstvo činilo je devet članova ansambla Dječjeg kazališta. Dobri dojmovi nakon događaja dali su nam poticaj da nastavimo. U formi natjecanja održan je POZOR! Plivamo na sceni i drugu godinu, a obje godine voditeljski par činio je Ivica Lučić i moja malenkost. Nikada neću zaboraviti taj famozni osjećaj kad sam i sama prvi puta stala na kazališne daske i to u paru s pravim glumcem. Možda ljubav prema glumi, neostvarena želja za upisom studija glume ili pak nešto drugo, otvorilo je u meni neopisivu ushićenost zbog voditeljskog angažmana s glumcem na pravim kazališnim daskama i sreću kad sam ugledala male glimce koji radosno i zaigrano hrle na pozornicu.

I tako, prođe čak devet godina i svakoga ožujka, osim prethodne godine, Festival se održavao u Dječjem kazalištu. Vizualni identitet Festivala – maskotu Ribica kasnije je izradila ilustratorica Nikolina Dinješ, a svake se godine izrađuju nove, originalne nagrade – statue u obliku ribice. Prije nekoliko godina napisala sam tekst i osmislila melodiju himne Festivala. Prvi je glazbeni aranžman napravio naš ulični svirač Krunoslav Đuričić, a drugi Darko Ocvirk, profesor glazbene kulture. Od najdugotrajnih članova prosudbenog povjerenstva Festivala koji donose odluke o kategorijama
igrokaza na temelju njihovih specifičnosti, tu su Lidija Helajz, Ivan Kristijan Majić i Areta Ćurković, a s vremenom su se uključivali i drugi članovi ansambla Kazališta, katkada polaznici kazališnog Dramskog studija, a od prošle godine i predstavnici Hrvatskog centra za dramski odgoj. Posebnost ovoga Festivala stoji u činjenici što prosudbeno povjerenstvo, imajući na umu vrijednosti dramskog odgoja, imenuju kategorije igrokaza neposredno nakon izvedbi na način da istakne ono najbolje u svakom igrokazu. Upravo ovaj koncept svidio se Hrvatskom centru za dramski odgoj te je DOKKICI u prosincu 2020. dodijelio Priznanje za kontinuirani rad na razvijanju dramskog i scenskog stvaralaštva djece i mladeži u lokalnoj zajednici te posebno za pokretanje i održavanje Festivala učeničkih igrokaza “POZOR! Plivamo sceni”.

Korona – (ne)prilika za prilagodbu

Korona nam je donijela nove izazove u organizaciji Festivala pa smo ga prošle godine održali u kolovozu ispred Kulturnog centra, dok ove godine, upravo na današnji dan svečano otvaramo 10. POZOR! Plivamo na sceni u Dječjem kazalištu, ali s online publikom. Igrokaze učenici neće izvoditi na kazališnim daskama nego na virtualnoj pozornici DOKKICE odnosno snimke su igrokaza postavljene na mrežnoj podstranici DOKKICE. Prvi puta na Festivalu sudjeluju i učenici izvan Osječko-baranjske županije, s raznih strana Hrvatske odnosno, uz našu, tu je i osam županija, a svi ti mali sudionici – učenici i njihovi mentori danas će sudjelovati u programu svečanog otvorenja putem zoom-a, dok će se program uživo prenositi na Facebook stranici i YouTube kanalu DOKKICE. Publika će tako imati priliku kratko upoznati ovogodišnje sudionike kojih ove godine ima gotovo 170, a predstavit će se i s 18 igrokaza i 4 pojedinačne izvedbe na spomenutoj virtualnoj pozornici DOKKICE. Ovogodišnji Festival traje pet dana, a osim revijalnog djela – učeničkih igrokaza, nudi i dodatne sadržaje – što za sudionike, što za ostale zainteresirane za dramski odgoj i stvaralaštvo.
Nije na odmet zaključiti kako ona stara Gdje ima volje ima i načina doista fercera jer da nema, ideja iz 2012. usahnula bi nakon prve godine. Autentične priče često su uspješne priče, a ako su u timu motivirani ljudi, nema dileme. Naravno, uvijek postoje različiti ulozi, perspektive pa i kritike, no jedno je sigurno – dobre stvari nađu svoj put.

Realizaciju ovogodišnjeg Festivala učeničkih igrokaza POZOR! Plivamo na sceni Dječji kreativni centar DOKKICA ostvaruje u suradnji s Dječjim kazalištem Branka Mihaljevića u Osijeku, Hrvatskim centrom za dramski odgoj, Kulturnim centrom Osijek i Plesnim studijom Wings, a uz financijsku podršku Grada Osijeka, Osječko-baranjske županije i Turističke zajednice grada Osijeka. Putovanje staro 10 godina govori mi da je ova ideja našla svoje istomišljenike ili možda bolje sličnomišljenike. Lijepo je znati da ste mnogima donijeli nova iskustva, radost… S 2021. godinom u Festivalu učeničkih igrokaza POZOR! Plivamo na sceni sudjelovalo je gotovo 1000 učenika s oko 100 igrokaza. Zgodna brojka za 10 godina postojanja jedne manifestacije. I sad nek’ vam netko kaže da snovi ne mogu postati stvarnost?!

Foto: Ines Novak (privatna arhiva)

Facebook Comments