Grad se borio s kišom, a u Azilu se odvijala – drama! Psima grmljavina ‘kosti ispunila strahom’!
Gradom je lijevala kiša posljednja tri dana, vatrogasci iz cijele oklice spašavali podrume i kuće u Osijeku, sve komunalne službe otklanjale kvarove, čistile ulice…, a na rubu Grada jedna je ‘družina’ trpjela sasvim drugačiji strah. Dok smo se mi, razumljivo, bojali za imovinu, troškove koje će stvoriti popravci, ovoj ‘družini’ sve su kosti bile ispunjene strahom od onoga što ne razumiju otkud dolazi i koliko će trajati. Iz Udruge pobjede na svojoj Facebook stranici, na stranici osječkog Azila u Nemetinu, otkrivaju kako su prsi, ‘ćuke’, ‘kerovci’.. proživjeli grmljavinu, kišu, vjetar, poplave…
– Vikend nam je bio katastrofa. Vrijeme nas je baš počastilo, nema šta. Prvo tjedni padanja u nesvijest od ‘žege’, a onda voda do koljena i ono najgroznije što se u azilu može ‘desit’ – grmljavina – počinju svoj ‘post’ iz Azila, uvijek malo literarno štivo, gotovo pripovjetku, pisanu šarmantnim, razgovornim rječnikom, da čovjek pomisli kako sve nedaće ondje ‘gaze kao plitak potok’, dočim je za njima tijekom vikenda bila prava, istinska – drama!
– Hajd’, ovo s kišom nam je manje bitna stvar, zahvaljujući ‘šahtovima’, koje nam je Vodovod napravio prije par godina. Nije cijeli Azil plivao, plivalo je prvo dvorište, al’ i to ćemo riješit, nadam se, ovo ljeto… zavrneš nogavice i ‘pičiš’, lakše je nego kad’ je snijeg, bar je toplo… nije to ni kerovcima ‘neznam kakva drama’… to što smo svi bili mokri do gole kože, nego ta nervoza, taj strah zbog grmljavine… – uvode nas iz Azila u trenutak u kojem je bilo najgore psima i psićima proživjeti nevremensku grmljavinu.
– Romul je skoro razvalio prozor od kuće pokušavajući ‘uletiti’ unutra, koliko se bojao. Đeronimo je prepun ranica po glavi, jer se pentr’o, pokušavao izać’ negdje, ne zna ni on sam kuda, samo da pobjegne od svog straha. Lenka je razrezala usnu pa smo je vodili na šivanje, Marisol je prošla najgore… 11 ugriznih rana, od kojih smo 3 morali šivati, jer su je napali, sve zbog te vražje grmljavine. Stvarno sam u jednom trenu imala ‘flling’ da je smak svijeta… letiš po azilu, ništ’ ne vidiš od kiše, psi ludi, neki stoje nasred dvorišta skamenjeni od straha… ne bi stali pod nadstrešnice, neki se pokušavaju popeti preko ograde, neki se svađaju… – opisali su taj užasavajući trenutak u kojem im je sve izgledalo beznadno.
Razumije se, imali su volonterke i volonteri Azila i intervencija po nevremenu, spašavali šteneiće, ozlijeđenog psa, kujicu koja je bježala zbog grmljavine… A onda je trebalo i počistiti Azil, kada je sve prošlo…
– Nešto malo sjenila i grana je nastradalo, al’ to je ništa, to se sve da riješiti, nešto već i jesmo, a i Marisol je ‘okej’, jede, još je ‘malkoc sa*rana’, al’ se normalno ponaša. Čistimo joj rane par puta dnevno i psujemo nebo što nas nije zaobišlo, al’ da, sve je to život, nas ‘dvjesto i kusur’ ovdje… – zaključili su i potom Vas pozvali u pomoć…
Ali ne radnu…
– Vas zovem da dođete ovih dana bar u šetnju, šetnje sve nervoze najbolje smire. ‘Ajde, pol’ sata, sat, tol’ko im možete valjd’ pokloniti, nakon svega što su (ne samo ovaj vikend) prošli – zaključuju uz ‘smajli’.
Foto: Facebook (screenshot)
