Pon. lis 18th, 2021

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Kada se roditeljima ukaže da dijete reflektira obiteljsko stanje – nastaje lagano povlačenje!

5 min read
Više od 10 godina Ines Novak radi u civilnom sektoru u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Osijeku, završila Pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičku izobrazbu na Filozofskom fakultetu u Osijeku i brojne edukacije vezane uz rad s djecom. Pokretačica je i voditeljica brojnih inicijativa, aktivnosti i projekata za djecu, a od 2015. godine predsjednica je Dječjeg kreativnog centra Dokkica. Majka je troje djece.
ines novak

Kažu da je najteži put – put prema sebi, prema vlastitoj nutrini. Sve će čovjek, kao, već nekako progurati, ali kad treba početi čeprkati po sebi, nekako će naći razloge za ići dalje kroz život samo da se ne mora uhvatiti u koštac sa samim sobom jer, kao, ne stigne, ne može, ne zna što to točno poduzeti ili jednostavno smatra da to nije važno… Uvjerenja i vrijednosti koja danas imamo rezultat su, debelo, svega iz djetinjstva. Mogu biti sretni oni kojima netko u životu to pojasni i koji se odvaže na takav korak te, k tomu, još uspiju pronaći adekvatnu osobu koja će ih voditi kroz taj proces – piše u novoj kolumni Ines Novak i nastavlja…

Brojna iskustva u radu s roditeljima govore, nažalost, u prilog tome kako su neki roditelji skloni voditi dijete psihologu jer „nešto nije u redu s djetetom“, ali kad im se ukaže na to da dijete zapravo reflektira obiteljsko stanje, roditeljski odnos ili samog roditelja koji sam sa sobom nije dobro, tu već nastaje lagano povlačenje. Valjda najteža spoznaja na kugli zemaljskoj je ta koja nam otkriva zamke djetinjstva, emocionalne strukture, psiho-emocionalne sheme, obrasce ponašanja, kako god ih nazvali, zbog kojih smo postali kao odrasli takvi kakvi jesmo. Naše preživljavanje u djetinjstvu odrazilo se na naše unutrašnje strukture kojih uopće ili gotovo nismo svjesni, ali se vrlo jasno očituju kroz naš život – izbore, situacije, emocionalna stanja…

U DOKKICI smo davnih dana uvidjeli da nema vajde od pružanja podrške samo djetetu koje je stručna služba škole ili centra za socijalnu skrb (s kojima surađujemo dugi niz godina) uputila u naš program podrške pa smo razvijali model sveobuhvatne podrške obitelji i to s ultimativnim stavom: osim djeteta, u program podrške (koji je za dijete obuhvaćao pomoć u učenju, savjetovanje i radionice socijalnih vještina kao i mogućnost uključivanja u aktivnosti kvalitetnog slobodnog vremena), trebaju obvezno biti uključeni roditelji  kojima se nudi usluga savjetovanja i program jačanja roditeljskih vještina.

Nedavno mi se prijateljica, prilično friška mama, požalila kako sebe smatra groznom mamom. Naravno da ne možemo znati što se događa iza nečija četiri zida, ali dovoljno ju poznajem da mogu reći kako vjerujem da sigurno nije grozna mama, ali i da je sasvim o. k. što o tome razmišlja. Nakon što mi je približila situacije, odgovorila sam joj da su to sve iskustva koja su normalan dio procesa navikavanja i učenja roditeljstva. Oni koji misle da sve znaju i da su nepogrešivi, ne propituju se, a uglavnom rade najveću štetu – drugima i sebi.

Nitko nas nije podučio roditeljstvu, osim što smo o tome davno učili onda kad za to još nismo bili spremni – kao djeca, od svojih roditelja. I to učenje o roditeljstvu se odvijalo kroz neke nesvjesne dimenzije koje su nas oblikovale ne samo kao roditelje, nego i kao osobe koje smo danas. Sva nastojanja onih koji pružaju usluge i programe pripreme za roditeljstvo ili jačanja roditeljskih vještina su hvale vrijedna, dobro došla i neupitno važna i korisna, ali u podlozi svega stoji – preispitivanje sebe, svojih unutrašnjih dimenzija, a koje su onda, neminovno, povezane i s našom ulogom roditelja.

Tako smo u DOKKICI pokrenuli odličan program jačanja roditeljstva, kojega su kreirale moje drage kolegice, jedna psihologinja i druga edukacijska rehabilitatorica, koje vrlo predano rade na razvoju usluga za djecu i roditelje. Roditeljionica je program jačanja roditeljstva čiji su ciljevi educirati roditelje o očekivanim promjenama u razdoblju nakon dolaska djeteta s ciljem adaptacije na njihove nove uloge i promjenu dinamike u partnerskim odnosima, osnažiti ih grupama podrške koje omogućuju razmjenu znanja i vještina uz praktične vježbe koje mogu pomoći u razvoju kompetentnosti roditelja te omogućiti dostupnost podrške u ispunjavanju roditeljske odgovornosti. Prvi ciklus programa je završio, a u sljedećem periodu nudimo još dva ciklusa programa. Sve koje zanima, mogu pronaći više informacija na web stranici DOKKICE ili nas mogu nazvati.

Put prema istraživanju roditeljstva ujedno je i put prema istraživanju vlastitih resursa, a kakvi su nam resursi najbolje govori slika o našem životu. Neki su ljudi spremni na promjenu, neki nisu – njihov odabir. Jedno je sigurno – tko ne misli da treba raditi na sebi, gadno je zapeo i ni malo nije svjestan da je u zamci vlastitog djetinjstva.

Prije par godina, u želji stvaranja pozitivnog usmjerenja roditelja za uključivanje u naš program jačanja roditeljstva, napisala sam: Ne postoji savršen roditelj, ali postoji onaj koji je spreman učiti kako biti bolji roditelj. Danas bih, pak, zaključila: Ne postoji savršen čovjek, ali postoji onaj koji je spreman učiti kako biti bolji čovjek. Prvo zbog sebe, a onda zbog drugih, a tu se nadovezuje i ona poznata misao kako čovjek kad promijeni sebe, mijenja i svijet oko sebe.

O radu na sebi, mentalnom odnosno emocionalnom zdravlju, snošenju sa životom… trebalo bi puno više govoriti. Mladi sve više govore o potrebi podrške, psihijatrije su krcate…. Odvojili smo se od iskonske veze sa svojom biti… Kad bih mogla odrediti top zanimanje budućnosti, rekla bih psihoterapeut. Badava nam vrsnih ekonomskih stručnjaka, IT stručnjaka i inženjera jer nam zvoni crveno, al’ ne samo zbog korone. Zvoni nam crveno već dugo u nama samima zbog svega i svačega, no ponajviše zbog toga jer nismo raščistili neke stvari sami sa sobom.

Brojni su pisali o radu na sebi. Kineska izreka kaže „Oslobodi se prošlosti, oslobodi se budućnosti, oslobodi se sadašnjosti. Sa srcem koje se ni za šta ne hvata stižeš na mjesto koje je izvan patnje.“ Milan Kundera kaže da je bolje pobijediti sebe, nego druge, da onaj tko je sebe ukrotio, zauvijek živi obuzdan te da takvu pobjedu ni jedno drugo biće ne može pretvoriti u poraz. Ima nebrojeno puno sličnih izreka koje otvorenog čitatelja (primatelja) mogu potaknuti na istraživanje vlastitog života.

Uvijek je bilo onih koji su otvoreni za nove ideje i koji nisu, koji su spremni i nisu, koji hoće i neće… Ja sam odlučila biti među onima koji žele krenuti na to najvažnije putovanje života.

Foto: Ines Novak (osobna arhiva)

Facebook Comments