FOTO Kako je izgledao dan u atomskom skloništu u Osijeku!? Djeci ‘super’, ali…
Ovo nije priča o Domovinskom ratu, niti bilo kojem drugom, već o tome kako izgleda dan u atomskom skloništu, a koja mediji i hrvatska javnost posljednjih dana prebrojavaju po svim gradovima, otkako je započela ruska ofenziva na Ukrajinu, a posebno od dana kada je ruski predsjednik vojne snage nuklearnog naoružanja podigao i više stanje pripravnosti.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
Osijek ima 30-tak atomskih skloništa. Njih 7 su u vlasništvu Grada Osijeka. Uglavnom su u najmu sportskih i plesnih kolektiva, ali se mogu brzo privesti svojoj stvarnoj namjeni. Ona su od 160 do 220 četvornih metara. Nalaze se na adresama: Stonska 6, Kaštelanska 46, Umaška 18, Vijenac I. Meštrovića 74, Vladimira Nazora 7 (istok), Vladimira Nazora 16 i Vijenac Kraljeve Sutjeske. Uz njih postoje atomska skloništa u sastavu stambenih zgrada ili pravnih osoba… – RK Sjenjak, stambena zgrada na Vijencu Petrove gore, u ‘vojnom naselju’ 2 ili 3, RK Supermarket, RK Doma (!?), u podrumima pojedinih poduzeća…
Prvi, zadnji i jedini puta korištena su u Domovinskom ratu. Najčešće su onamo odlazili stanari viših katova zgrada, zbog nemogućnosti stalnog silaženja u podrum za svake sirene i oglašavanja opasnosti, a i zbog činjenice da su im uistinu ‘fijukale’ granate iznad glava. Ostavljali bi u njima djecu i po nekoliko dana.
Atomsko sklonište u Naselju Vladimira Nazora na betonu ima metar i pol zemlje. Kada se sve ‘zabrtvi’ i zatvori, svjetla ugase za počinak, shvatite pravi smisao izraza – ‘mračno kao u gu*ici’.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
Na ulazima u sklonište, primjerice u Naselju Vladimira Nazora, vrata su od rešetaka, a prije betonskih vrata u metalnom okviru, na ‘šinama’, s kotačićem koji bi klizio po istima. Kada se zatvore, tada ste iza 1-1,5 metara betona. Dotok zraka izveden je sustavom ventilacije, s tri čelična otvora na vrhu skloništa. Postoje u jednoj prostoriji zalihe vode u plastičnim posudama, u drugoj kemijski wc-i. Kreveti su na tri kata. Povlače se kao sjedalice u kinu, ležište je od napetog ‘šatorskog krila’.
Kako smo pisali sinoć, Saša Galjer je jedna od, tada djevojčica, koju su roditelji ‘spremili’ u sklonište. U pravilu su ondje noćili, no nekad su, za jačih napada, ostajali i po više dana u nizu, zatvoreni. Poslala nam je nekoliko fotografija iz tog vremena. Nisu te ‘fotke’ bile česte kao danas, nije bilo mobilnih telefona. Ovo su ‘fotke’ iz 1991. godine.
– Iskreno, bili smo ‘klinci’. Danas razumijem da su naši roditelji ‘imali knedlu u grlu’ zbog nas, ali mi smo tada u atomskom skloništu imali svoje krevete, lijepili postere…, nama je to bilo drugačije iskustvo. Zapravo, stalno smo bili skupa, djeca su se non-stop družila i igrala. Nismo mi shvaćali to na odgovarajući način. Ali, i bolje je tako. Našla sam nekoliko fotografija. Na jednoj je moja sestra slavila rođendan, uz nju je majka. Vidi se da mami nije ni lako ni svejedno, a na drugoj fotografiji kolegica i ja se zabavljamo – počela je Saša sinoć govoriti u telefonskom razgovoru, prisjećajući se funkcionalnosti skloništa…
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
– Sve je to radilo. Mislim, mi smo otvarali najčešće mala vrata prema zgradama, zračili…, išli kući i nazad. Ali, kako smo znali biti zatvoreni i nekoliko dana za najžešćih napada, sada vjerujem da je onda radila i ventilacija i znam da su wc-i bili u funkciji. Bilo je tih nekoliko prostorija, glavna kao spavaonica i ostale u koje mi djeca nismo ni išli, osim na toalet – zaključila je Saša Galjer.
Skloništa danas imaju svoje upravitelje. Sve je u funkciji, saznajemo. Preuzimanjem najma od Grada preuzima se i vođenje dokumentacije, dnevnika, papira… Provjeravaju sastavnice, čiste…, javlja mjerodavnima ako je potrebno nešto promijeniti, popraviti, kako je sklonište svo vrijeme funkcionalno.
Foto: OsijekExpress.com (arhiva) & Saša Galjer (osobna arhiva, ustupljeno za objavu)
