‘Šećer zvan čežnja’!? Ima li šećera? Županjska Sladorana može pokriti sve potrebe nacije…

Police šećera su gdjegod u pojedinim trgovinama prazne. Poglavito u manjim trgovinama, rjeđe u trgovačkim lancima. Zašto? Koliki su gubitci vlasnika zbog zamrzavanja cijena? Brojni tvrde kako šećer kupuju za dvije kune skuplje no što ga smiju prodati…

Uslijed toga neki ne nabavljaju šećer, drugi su mu ograničili prodaju, kod trećih ga i nema.

– Mi imamo na policama jos uvijek šećera, ali ne garantiram da će ga dalje biti od nedjelje, ponedjeljka, utorka. Jer jednostavno nemam računa šećer uvoziti iz Austrije, Srbije. Moram ga dvije do tri kune skuplje platiti nego što ga stavljam na policu – pojašnjava izvjesnik vlasnik trgovine za Dnevnik Nove TV.

Inače, naša je zemlja lane uvezla 58.000 tona šećera. Ili 58.000.000 kilograma. Najviše je toga bilo iz Slovenije. Ali, izvezli smo gotovo dvostruko više. Jer, imali smo donedavno tri tvornice šećera, u Osijeku, Virovitici i Županji, od kojih danas još radi samo županjska Sladorana. A ona proizvodi 120.000 tona godišnje. Ili 120.000.000 kilograma. Dakle, dovoljno za naše potrebe.

– S obzirom na sušni period, očekujemo manji urod šećerne repe za 20%. Lanjska proizvodnja šećera je bila u cijelosti dostatna za potrebe hrvatskog tržišta – umiruje direktor Sladorane Željko Zadro, a da nema straha od nestašica govore za Dnevnik i iz Ministarstva gospodarstva.

Napokon, strateške robne zalihe u svojim skladištima imaju planom predviđene količine, dodaju.

Foto: Pixabay (ilustracija)