5. prosinca 2022.

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Ines Novak: Koliko su doista važna djeca u suvremenoj društvenoj i političkoj zbilji?

4 min read
Više od 12 godina Ines Novak radi u civilnom sektoru u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Osijeku, završila Pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičku izobrazbu na Filozofskom fakultetu u Osijeku i brojne edukacije vezane uz rad s djecom. Pokretačica je i voditeljica brojnih inicijativa, aktivnosti i projekata za djecu, a od 2015. godine predsjednica je Dječjeg kreativnog centra Dokkica. Majka je troje djece.

Jučer se obilježavao Svjetski dan djece jer je 20. studenog 1989. godine usvojena Konvencija o pravima djeteta – najvažniji međunarodni dokument kojim se prvi puta u povijesti djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zaštitu. Konvenciju je do danas potpisalo 196 zemalja, a svaka država potpisnica jamči zaštitu i osigurava djeci prava na preživljavanje, razvoj, učenje i razvijanje do punih potencijala, bez diskriminacije. Vlada Republike Hrvatske donijela je posebnu odluku kojom se na temelju notifikacije o sukcesiji od bivše države Hrvatska smatra strankom Konvencije o pravima djeteta od dana osamostaljenja. Ovaj pravni akt ima snagu zakona i obvezuje stranke na pridržavanje njezinih odredaba te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su ju prihvatile i ratificirale. Koliko se i kako poštuju i štite dječja prava najčešće se može vidjeti po tome koliko država ulaže u politike za djecu, a posebno po razvijenosti odgojno-obrazovnog sustava. Kako stvari stoje u Hrvatskoj može se prije svega pročitati u Izvješću o radu pravobraniteljice za djecu za 2021. godinu, aktualnim politikama za djecu, udjelu financijskih sredstava koji država izdvaja ili ulaže u obrazovanje i druga područja čiji su korisnici djeca i sl.

Danas na svijetu živi 1,8 milijardi mladih što je gotovo četvrtina svjetske populacije. Mladi imaju ogroman potencijal doprinijeti društvenom, političkom i ekonomskom razvoju, no kako će se integrirati u društvo i koliko će doprinijeti razvoju ovisi o brojnim čimbenicima koji utječu na njih tijekom njihova odrastanja. Odgoj i obrazovanje temeljna su poluga u oblikovanju dječjih potencijala, a kako izgleda društvo djece najbolje govori Nelson Mandela: “Nema jasnijeg prikaza duše jednog društva od načina na koji tretira svoju djecu.” 

U pokušaju hrvatske obrazovne reforme istaknulo se temeljno načelo o učeniku kao subjektu odgojno-obrazovnog procesa. Nažalost, to se nije uspjelo ostvariti do današnjih dana. Ne samo da se nije uspjelo ostvariti ovo temeljno načelo nego i brojni drugu uvjeti koji su postavljeni kao stupovi suvremenog obrazovanja ili, kako često čujemo, obrazovanje za 21. stoljeće. Dok u hrvatskim školama tražimo svijećom dječju ili učeničku participaciju, nikako se ne možemo pomaknuti naprijed. Jednako je važna činjenica da je reprodukcija znanja, kao naš najuvrježeniji način vrednovanja obrazovnih ishoda, bez razvijanja i vrednovanja kompetencija, niškorisna u brojnim slučajevima. O opremljenosti škola neću ni pisati, ali ću spomenuti kako su određene škole uspjele opremiti škole kroz određene projekte koje su same pripremale (pojedini proaktivni učitelji), a često u partnerstvima s organizacijama civilnog društva. Još uvijek sve škole nemaju psihologa iako se na sva zvona govori o povećanju mentalnih poteškoća kod djece, čestim vršnjačkim sukobima u školama kao i brojnim drugim boljkama našeg školstva.

Participacija djece i mladih jedan je od temelja građanskog društva. Osim što predstavlja ostvarenje prava zajamčenih Konvencijom o pravima djeteta, stvaranjem uvjeta da se glas djece i mladih čuje i uvaži, pridonosi se vidljivosti djece i mladih kao važne društvene skupine te percepciji djece kao nositelja i aktivnih uživatelja svojih prava. Mnoga vijeća učenika u Hrvatskoj postoje samo deklarativno, nedostatni su ljudski kapaciteti za poučavanje građanskih kompetencija učenika, a politika je odavno odbila mlade pametne mozgove.

No, ima još nešto strašno što se događa, kako u našem društvu tako i na globalnoj razini, a to je povećanje mentalnih poteškoća i poremećaja kod djece i mladih. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije polovica svih mentalnih poremećaja počinje prije 14. godine, a 75 posto do sredine 20-ih godina. Većina ih ostane neprepoznata i neliječena. Prema UNICEF-ovom izvještaju Stanje djece u svijetu 2021., oko 44 tisuće adolescenata u dobi 10 do 19 godina u Hrvatskoj ima problema s mentalnim zdravljem.

Dana 15. i 16. studenog u Osijeku je održana konferencija ,,Mreže podrške mentalnom zdravlju djece i mladih” (RELOAD). Organizirao ju je Grad Osijek u suradnji sa Studijem socijalnog rada Pravnog fakulteta Osijek, Centrom za nestalu i zlostavljanju djecu Osijek i Dječjim kreativnim centrom DOKKICA, te uz podršku Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Osijek, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo OBŽ, Centra za socijalnu skrb Osijek – Obiteljskog centra, Pravobraniteljice za djecu – Područnog ureda Osijek, Filozofskog fakulteta u Osijeku, Osječko-baranjske županije, srednjih i osnovnih škola te Grada Zagreba.

Na konferenciji je istaknuto kako je broj pokušaja samoubojstava mladih u prvoj polovici ove godine dosegao broj koji je obilježio cijelu prošlu godinu. Dječje psihijatrijske klinike su pune, odnosno nema dostatnih kapaciteta dok su liste čekanja za psihološku pomoć duge toliko da se čeka i po godinu dana.

Trebamo li se pitati koliko smo izgubili tlo pod nogama i što su naši resursi za dalje kad pričamo o djeci koja su članovi društva i, kao, potencijal za bolju budućnost? Naravno, kao društvo, prvo moramo odlučiti koliko su nam stvarno djeca i mladi važni. Kako stvari sada stoje, očito da baš i nisu. Politike za djecu i mlade nisu prioritet, jasno je kao dan, a za ozbiljne pomake treba nam čudo.

Jedino što mi pada na pamet za kraj je jedna velika isprika, nešto u smislu Djeco, oprostite nama odraslima što smo zaboravili temeljne ljudske vrijednosti i što smo zaboravili da ste vi budućnost svijeta.

Rješenje: aktivna dječja participacija od predškolske dobi, poštivanje dječjih prava, mijenjanje društvenih i političkih obrazaca, ulaganje u odgoj i obrazovanje na način da se razvijaju dječji potencijali i vještine i da ključne pozicije vode ljudi od vrijednosti. Od kozmetičkih zahvata, u porama bolesnog društva, ništa!

Foto: Ines Novak (osobna arhiva)