FOTO Proveli smo jutro u JVP Osijek: Vježbaju i alpinizam, jer iz bunara ‘vade’ i migrante!

Ukoliko u nekom od trenutaka, u kakvoj nevolji, ne znate koga nazvati, vjerojatno će potraga za mjerodavnima završiti na vatrogascima. Oni su zacijelo napripremljenije i najobučenije što nacija ima. Štogod praktički da vam padne na pamet, rješavaju vatrogasci. Svakako JVP Osijek.

Suncokretu se nadjenulo takvo ime stoga što se cvijet okreće za suncem. Jest. Nekad. Danas su tako skrojeni da zadržavaju vlagu. I vatrogascima se zbog vatre dalo takvo ime. A opet, oni skidaju prstenje, ispumpavaju podrume, ruše stabla, čiste prometnice…

– Spašavamo živote i imovinu – sažeo je to zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe iz Osijeka Goran Ivković, kazavši i da im se opseg zadataka širi i izvan toga, gotovo kao i HGSS-u, ali ti neki drugi zahtjevi, van ‘gabarita’ opasnosti, imaju i tarifu, koju se i ne sjećaju da su upotrijebili.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Na uglu Svačićeve i ulaza u Sjenjak primili su nas vatrogasci osječke JVP, prije koji dan, ujutro. Svi odreda zauzeti.

– Jeste za kavu? – pitao je zapovjednik. – Naravno – uzvratili smo.

A onda, zapovjednik nam je skuhao kave. Uh! I inače, kada ste u društvu ovako plemenitih ljudi, budete nekako stidni sa svojom olovkom i foto aparatom, ali ovo s kavom nas je dobrano ‘zacrvenjelo’.

Jedna je grupa vatrogasaca vježbala dekontaminaciju, druga penjanje i spuštanje, treći su bili na predavanju ususret požarnoj sezoni na Jadranu, četvrti ugostili ‘klince’ iz jednog osječkog dječjeg vrtića.

Sve to događalo se u zgradi Javne vatrogasne postrojbe u Osijeku, u trenutku dok nije bilo dojave i poziva zbog požara, hvatanja zmija, stršljena, otvaranja vrata, spašavanja osoba u prometnoj nesreći…

Osječki vatrogasci, a nadamo se da to niste ni pomislili, ne drže noge na stolu čekajući da zazvoni telefon. Oni su spremni sada, uvijek, stalno…, unapređuju znanja, tehnike, vještine…, prenose ista i kolegama u inozemstvu. I da, iako vam to neće reći javno, bolji su od brojnih svojih europskih kolega, ‘tuku’ ih za ‘dvije-tri dužine čamca’. Izvještili su ih požarne sezone na obali, kontinentu, ratna događanja i iskustva starijih kolega…

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

– Vatrogasci su tu kada nemate koga zvati. Mi moramo biti spremni za sve ugroze, a za sve to moramo biti stalno spremni, prolaziti stručna osposobljavanja, poznavanje sigurnosnih postupaka – krenuo je zapovjednik i nastavio…

– Osijek je na križanju važnih pravaca, imamo šume, zračnu luku, željeznički kolodvor, prometnice…, a sve to iziskuje veliki broj intervencija i mogućih ugroza. Primjerice, kada smo prolazili izobrazbu za potrese, još prije 20 godina, mislili smo što će nam to, kad’ eto, 20 godina poslije išli smo u pomoć Petrinji. Bili smo samodostatni i ondje boravili i pomagali nekoliko dana – počeo je nizati zapovjednik JVP Osijek Goran Ivković, dodajući kako su osječki vatrogasci spremni reagirati i na visinama i dubinama, kako su se ‘školovali’ zbog silosa, konkatedrale, četverolista, hotela…, brojnih lokacija u gradu koje dizalica od 52 metra ne može dohvatiti.

– Imamo i padobranske aktivnosti u zračnoj luci. Za nju smo spremni i zbog zapaljivih tekućina… Ma za sve smo spremni – nizao je Ivković, dodajući potom i malo poznate intervencije, a gdje su do izražaja dolazila znanja iz alpinizma, rada na visinama i dubinama…

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

– Kada je bilo olujno nevrijeme u Osijeku, radili smo metodama karakterističnim za alpinizam. Dogodi se i pokušaja suicida s velikih visina pa djelujemo. A kako je ovo područje bilo i koridor migranata, a mi ovdje imamo dosta bunara na pašnjacima, znali su pojedini upasti u bunare. Tu ne možemo ući u polja s mehanizacijom teškom više tona, nego pomažemo i vadimo osobe iz bunara alpinističkim metodama – zaključio je Ivković, kazavši kako su takve bile tri intervencije, a da iz bunara vade i životinje, da su bunare ispumpavali nakon rata, vadili odbačeno naoružanje.

U drugoj se prostoriji za vrijeme našeg razgovora provodila vježba dekontaminacije. Ivković nas poučava kako je u Osijeku nekoliko proizvodnih pogona gdje moraju biti spremni i na takav oblik intervencije, a upražnjavali su neke od metoda i za vrijeme epidemije Covida.

Također, vatrogasci u Osijeku imaju i bolničare. Nije to kao u Njemačkoj ili SAD-u, ali su prva ekipa koja možda dolazi na intervenciju i imaju i za to znanje i vještine, do dolaska Hitne pomoći.

Uz osječkog zapovjednika, u JVP Osijek na edukaciji, kao predavač, bio je i pomoćnk Glavnog vatrogasnog zapovjednika za priobalje, Joško Grančić.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

– Završili smo edukaciju Nijemaca ove godine. Osposobljavamo ih za gašenje požara otvorenih prostora, u čemu smo vodeći, jer to činimo iz zraka, sa tla…, njima na postupno nove načine – progovorio je Grančić, dodajući kako osječki vatrogasci preko ljeta budu rame uz rame s priobalnim vatrogascima, kako su izuzetna pomoć tamošnjoj ‘braći’ kada krene požarna sezona na Jadranu, a da su općenito hrvatski vatrogasci ‘školovani’ i kroz rat, kako poznaju gašenja u minski sumnjivim područjima, što je traženo znanje i u zapadnoj Europi, gdje se još uvijek nalaze područja ‘zagađena’ iz svjetskih ratova.

Taman dok smo popili kavu, s vježbom je završila i skupina od nekoliko vatrogasaca koji su prethodno bili u Poljskoj, vježbali kako se snaći u prostoru sa smanjenom ili nikakvom vidljivošću, kako se orijentirati, spasiti druge, sebe, kolege… Ana Kaboš, Ivan Glasovac, Dario Božičević…

– Bila je riječ o snalaženju u iznimno skučenim i zatvorenim prostorima, bez mogućnosti orijentacije. Prolazimo mi to i ovdje, ali smo u Poljskoj usvojili nove tehnike. Jer, važno je moći se snaći i obaviti posao, osloniti se i na intuiciju i znanje, ostati pribran, mentalno jak – kazala nam je Ana, pokazujući i mali nožić koji uvijek sa sobom ima onkraj standardne opreme, jer nikada ne zna u kojem će položaju biti i što će moći dohvatiti.

– Mi na sebi imamo puno opreme i uvijek se možemo negdje zakačiti, tako da u vježbama imamo i takve simulacije – dodala je.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

A dečki potvrđuju naše pretpostavke da su djevojke i žene i u ovom poslu organiziranije od muškaraca…

– U svakom smislu su organiziranije, ali jednako se oslanjamo svi na sve, jer to je naprosto takav posao, takve su obveze i dajemo se jedni drugima u ruke – dodaju gotovo u glas Ivan i Dario.

I uz sve to, Ana je našla i vremena i volje naposljetku djeci iz dječjeg vrtića, koji su bili u posjeti JVP Osijek, spustiti se niz šipku prema vatrogasnom vozilu.

– Kod nas vatrogasaca bitnija je izdržljivost nego snaga – dodao je Ivan na kraju.

Foto: OsijekExpress.com