Gradonačelnik vraća odmaralište u Omišlju u funkciju, za djecu i umirovljenike Osijeka!
Autobusi su kasno navečer kretali iz Osijeka. Bio je to put od nekoliko sati, ništa posebno zahtjevno, ali je koncept bio da ‘klinci’ odspavaju i da po dolasku mogu odmah na kupanje, dok bi se vozači zamijenili i prethodnu turu djece vratili kući, za Osijek. Ture su bile po 10 dana. I bilo je to pojedinima, zacijelo, prvo može u životu. Osijek je imao odmaralište za djecu u Omišlju na Krku, a ima ga i sada. Vila je to na samoj obali, s prizemljem i katom i nekoliko spavaonica, vila s velikom terasom, kuhinjom u podrumu, dječjim igralištem vani, sanitarnim čvorovima vani, unutra, betoniranim površinama za postavljanje i eventualnih dvaju šatorskih spavaonica, s dva mola na samoj obali. Ima sve! I gradonačelnik Osijeka Ivan Radić ga želi vratiti u život, omogućiti osječkim ‘klincima’ i umirovljenicima odlazak na Jadran.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
Na jučerašnjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Osijeka to je izgovoreno kao plan, a u razdoblju usvajanja novog proračuna, za ’24. godinu. Grad Osijek i dalje je vlasnik tog odmarališta, bio jedan od, a uz brojne općine od kojih je namjerio otkupiti ‘sedmine’, čepinsku već ‘trampio’ za tamošnji vrtić.
– Čak 55 milijuna eura nam je na raspolaganju u Integriranim teritorijalnim ulaganjima do ’27. godine. Kroz ITU program namjeravamo jako puno toga financirati, od revitalizacije Perivoja i parka Gradski vrt, uređenja Zrinjevca i parka, preko biciklističkih staza, nove knjižnice…, a mislimo raditi i na drugoj fazi uređenja Copacabane… – počeo je nabrajati gradonačelnik Osijeka Ivan Radić nakon sjednice Gradskog vijeća, spomenuvši i projekte u tekućoj i narednoj godini, odnosno vrtiće, izgradnju i obnovu, centralnu kuhinju za osnovne škole, osiguravanje školskih kapaciteta za jednosmjensku nastavu, dogradnju Doma za starije…, a onda je spomenut i Omišalj…
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
– U narednom razdoblju Grad planira uložiti sredstva u uređenje odmarališta Omišalj, koje bi uz osnovnoškolce, također, koristili i umirovljenici – rečeno je.
Vaš je autor bio u dva navrata u tom odmaralištu, sve su prilike, kada ovako izračunam, da je to bilo prije 35 godina. Ali, vidio sam ga i poslije. Majka je kao učiteljica razredne nastave onamo vodila djecu, a ja sam se ‘šlepao’. Vodile su se, dakle, učiteljice, odgajateljice, kuharice, išli su i liječnici. Bio je i dr. Mladen Siber jednom. Čak je tada Krunoslav Kićo Slabinac navratio u odmaralište i zasvirao za velike i za ‘klince’. Vagali su nas prije i poslije ljetovanja, hranili dobro. O.K., bilo je tada, razumije se, ‘duha prošlih vremena’, himne i dizanja zastave u rano jutro, tjelovježbe, ulaska i izlaska iz mora na zvižduk, da ‘usta ne poplave’, sladoled se jeo ‘kod Slovenaca’, odmaralište pored, ali sada to ima drugačiju i još bolju perspektivu.
Možda će se nekom omaknuti zapažanje omišaljskog terminala, vidljivog oku, preko mora, jedno kilometar dalje. No, evo me, 35 godina poslije, ne svijetlim u mraku. Kao ni bilo tko drugi od tadašnjih klinaca.
Foto: Google Street View (screenshot)
