25. srpnja 2024.

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Nova kolumna Ivane Erhardt Draganić: Naranča, šiba, smartphone…

5 min read
Ivana Erhardt Draganić - Radila je kao novinarka i urednica u Osječkom domu, Večernjem listu u Osijeku i Zagrebu, bila je mentorica studentima novinarstva; novinarka i reporterka RTL televizije. Radila je sa studentima Medijske kulture u Osijeku. Mnogi je poznajete kao Vinsku Mušicu, iz njezina vinskog bara u Osijeku. Trenutačno je na drugoj godini studija Geštalt psihoterapije. I ponosna je na svoje švapske osječke korijene.

Foto: Samir Kurtagić (osobna arhiva Ivane Draganić)

Lampice upaljene, šira obitelj za stolom. Razgovaraju, smiju se, grle se. Otvaraju se pokloni. Od unuka do bake, svi odmataju šarene kutije u kojima se nalaze pametni telefoni, pamenti satovi, konzole za igranje, tableti, bon za flat tv. Svi se zahvaljuju za stolom, prepunim jela – od juhe, pečenke, priloga do torti i sitnih božićnih kolača. I poruka: „I ti možeš biti Djed Mraz, i na jedan dan usrećiti druge“.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Počeo je advent, najljepše doba u godini. Vrijeme iščekivanja, radosti, zajedništva, dobrih djela, prijateljstava, zahvalnosti, brižnosti, solidarnosti i nježnosti. Sve su to komunikacijske poruke. Bilo da je riječ o televizijskim, radijskim ili reklamama na internetu, no poruke su i koje iščitavamo dok pijuckamo kuhano vino i jedemo tople, slasne kobasice šetajući promrzli među štandovima na adventskim sajmovima u Osijeku, u regiji, i šire… Takve poruke pobuđuju emocije (što je i cilj reklama i brendova). A emocije, a one nas poguraju da se aktiviramo. I to činimo. Svi nabrojani gadgeti, služe za komunikaciju i prozor su u svijet s kojim se povezujemo.

Sutra palimo drugu svijeću na adventskom vijencu i brojimo dane do Božića. Čizmice svetoga Nikole rasprsnule su se i ove godine. Novčanici postaju flat poput modernih televizora. Peglaju se češće bankovne kartice nego odjeća. A sve je primamljivo. Želja je mnogo više nego mogućnosti. Blagdanska će košarica biti sigurno opet skuplja nego lani. Lampice svijetle, a u našoj glavi vrti se poruka: „I ti možeš biti Djed Mraz, i na jedan dan usrećiti druge!“. Moć reklame toliko je uvjerljiva da postajemo nervozni. Razgovori se svode na darove koje ćemo staviti pod bor, na kolače koji će se pripremati, što će biti na blagdanskoj trpezi. Želimo stol prepun hrane, i nasmijana lica, i darove pod borom kao u reklami… A to je samo komunikacijska poruka: Bit ćete sretni vi i vaša obitelj – samo ako kupite to i to… I je li sreća u tim stvarima? Je, ako vam je potreban novi mobitel, jer je stari na izdisaju, a cijena je snižena.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA


Gotovo 25 godina u komunikacijskim vodama i novinarstvu. Savjetnica u odnosima s javnosti, edukatorica, medijska trenerica i
vlasnica CaT komunikacija. Izrađuje strategije komuniciranja, drži medijske i treninge javnog nastupa,
organizira konferencije za novinare. Vodila je brojne PR kampanje, organizirala i vodila evente,
konferencije i stručne skupove, uređivala programske knjižice i brošure, pisala native oglase, autorica
je brojnih promotivnih te kratkih dokumentarnih filmova. Usavršavala se u području komunikacija,
liderstva i EU projekata. Iza nje je veliko iskustvo u radu s medijima i javnosti, s jedne strane, te
novninarstvu u koje se zaljubila za vrijeme Studija kroatistike. Radila je kao novinarka i urednica u
Osječkom domu, Večernjem listu u Osijeku i Zagrebu, bila je mentorica studentima novinarstva;
novinarka i reporterka RTL televizije. Radila je sa studentima Medijske kulture u Osijeku.

Mnogi je poznajete kao Vinsku Mušicu, iz njezina vinskog bara u Osijeku.
Trenutačno je na drugoj godini studija Geštalt psihoterapije. I ponosna je na svoje švapske osječke
korijene.

Ispričat ću vam priču.

Za svetog Nikolu, cijela moja šira obitelj, običavala je okupiti se u Retfali kod omame (mamine bake) s kojom je živjela moja omama. Roditelji bi sjedili u kuhinji i razgovarali, mi djeca smo se igrala. Pucketala je vatra u  omaminom šporetu. Pilo bi se kuhano vino i kakao. Bilo nas je 15-ak. Svi veseli, uvijek zabavno i u iščekivanju. Mamina omama Rozina pitala bi nas kakvi smo bili cijele godine. Mi smo u glas odgovarali da smo bili dobri. Ona je potom rekla: „On od gore vidi sve. Vidio je jeste li bili dobri prema svojim roditeljima, jeste li ih slušali, jeste li bili dobri sa svojim prijateljima, vidio je ako ste se svađali i govorili proste riječi…“ Kad je završila samo se čulo pucketanje vatre u šporetu. Vjerojatno smo po svojim malim glavama vrtjeli jesmo li bili dobri. Ja sam brojala koliko sam se puta posvađala sa sestrom i koliko sam puta prkosila mojoj omami Gagi… Tišinu naglo raspara zveckanje lanaca u ajnfortu. Sad smo bili već očajni, mi djeca. Stiže Krampus sa svetim Nikolom. Džabe smo glancale čizmice s tatom. Krampus s lancima će nas odvesti. I odjednom, svi u glas: Bit ćemo bolji, potrudit ćemo da se ne svađamo, da poštujemo starije, da slušamo mamu i tatu, i da učimo u školi… Zveckanje je stalo. Omama je otvorila kuhinjska vrata. Zažarenih obraza od topline, ali i od malih laži, širom otvorenih očiju gledali smo u mračni ajnfort. Kad je upalila svjetlo, u svakoj je čizmici bila šiba i naranča… A mi smo bili radosni. Nije to bilo olakšanje što nas Krampus nije potrpao u svoja kola. Nije to čak ni bilo saznanje da smo ipak nešto dobili u čizmici od Nikole. To je bila istinska sreća. Jer bili smo zajedno, družili smo se, smijali, veselili, razgovarali, grlili se, brinuli se jedni za druge.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Nisu važni darovi koje ćemo staviti u čizmicu ili pod bor, nije važno ni kakav će biti blagdanski ručak, važno je da smo istinski prisutni s osobama koje volimo. Da im dajemo svoje vrijeme, pažnju, razumijevanje. Savršenstvo ne postoji, pa ni na reklami, niti na društvenim mrežama. Važno je ono što nosimo u srcu, važan je taj duh adventa koji bi zapravo trebao biti prisutan u našim životima tjekom cijele godine, cijelog života. Ne morate vjerovati da vas netko od gore promatra pa da budete dobri. Znate što je vama važno, tko ste, i gdje se nalazi sreća. Stoga ne morate biti ni Djed Mraz, koji će na taj  jedan dan usrećiti nekoga. Imate cijeli život… No ako niste dosad, nikad nije kasno iskreno pitati nekoga tko vam je drag: „Kako si?“, osmjehnuti mu se i pružiti mu zagrljaj. Te tri male stvari mogu ugrijati srce više nego mnoštvo darova.

I da. Da se vratim na priču.

Kasnije smo otkrili da je teta Marta bila Krampus. Nije imala lance, samo dvije kutije spajalica za papir. S kojima je zveckala.

Nije sve onako kako vidite i čujete…

Foto: Samir Kurtagić (osobna arhiva Ivane Draganić)