16. srpnja 2024.

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Ivana Erhardt Draganić: Nisam trčala u kopačkama kockastih, ali se mogu radovati svakom nastupu…

3 min read
Ivana Erhardt Draganić - Radila je kao novinarka i urednica u Osječkom domu, Večernjem listu u Osijeku i Zagrebu, bila je mentorica studentima novinarstva; novinarka i reporterka RTL televizije. Radila je sa studentima Medijske kulture u Osijeku. Mnogi je poznajete kao Vinsku Mušicu, iz njezina vinskog bara u Osijeku. Trenutačno je na drugoj godini studija Geštalt psihoterapije. I ponosna je na svoje švapske osječke korijene.

„Porazila nas je velika momčad“, jedna je od izjava hrvatskih igrača nakon sinoćnjeg neslavnog otvaranja Europskog prvenstva. Viceprvaci svijeta, velika su momčad, bez lažne skromnosti. Lavljeg srca, goleme energije koju sinoć nismo vidjeli. Od sve mladosti na terenu, igrač pred mirovinom dao je maksimum koji može dati. I sve me strah da uistinu neće ostaviti srce na terenu. Fortuna ih nije pomazila. Lopta je okrugla, ima još šansi da se iščupaju. I osvijeste da su velika momčad. Zaboravimo tu na poniznost. Svjesni su da su loše igrali, gdje su griješili i da nisu imali energije. A očekivanja koja ima cijela nacija, golema su. Uvijek su golema, i uvijek je tu prisutna euforija. Kasnije dolazi cinizam, prouzrčen bijesom i ogorčenjem. Od očekivane radosti dolazimo do suprotnosti – neočekivani, ili ipak, očekivani bijes. Očekivanja da oni trebaju biti najbolji, da moraju dati sve od sebe i pobijediti svaku utakmicu su naša i nemaju veze s njima. Što se događalo, oni najbolje znaju. I to je ono, nismo u njihovim kopačkama. Nikad ne možemo znati kako je u tuđim cipelama, niti tko može znati kako je u našima.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA


Mogu biti zločesta i reći, ako ne prođu kockasti uvijek je tu njemačka reprezentacija, jer ipak pola krvi koja kola u mojim venama je ona švapska. I koliko volim Lijepu našu, pogotovo kad se zaori iz tisuću grla na stadionu, jednako se tako naježim slušajući Deutschland, Deutschland über alles. Tako je uvijek bilo i bit će. Moja tante Marta, na to je uvijek samo odmahnula i rekla: „Mala, to te Kunta Kinta zove…“. E sad, za one koji ne znaju Kunta Kinte je bio glavni lik u TV seriji Korijeni (rađenoj prema istoimenom romanu, ako nekoga zanima), tamo negdje ’70-ih godina 20. stoljeća. Ukratko bio je sin jednog afričkog poglavice i zarobljen je te prodan u roblje u Sjevernoj Americi. Teška je njegova priča, no on svojoj obitelji i potomcima prenosi kuturu i tradiciju svoga naroda. I zaista mene zove „Kunta Kinta“, kako bi tante Marta rekla.

Nemam priču koju bih vam ispričala. I to je uredu. Ne mogu vam dati ono što nemam. Tako je to u životu. Ako nemam energije, ne mogu je podijeliti. Ako sam umorna, moram se odmoriti. Možda je tako s kockastima. To je moje razmišljanje. Kockaste smo uzdignuli na pijedestal svemoćnih. Osim što ih gledamo na nogometnim terenima, kako daju golove, odrađuju asistencije, pucaju penale, brane i, kako bi moji kolege sportski novinari to poetski opisali „ginu na terenu“, iskaču iz gotovo svake reklame za majonezu, za benzin, za sendviče, za kladionice, za… sami nastavite niz. A zapravo su samo su obični Luka, Mateo, Dominik, Joško, Lovro, Ivan… Mi, koji ih gledamo i za njih najavijamo, dali smo im moć. Baš tako. Obični, kao vi ili ja kad maknemo svoje uloge koje imamo. Kad nisam sestra, prijateljica, kćerka, autorica, novinarka, urednica, ljubavnica, partnerica, komunikatorica, studentica… Što sam tada? Ništa i sve. Samo Ivana, ona autentična Ja. Kad skinemo sve sa sebe, kakvi smo? Jeste li se ikad igrali te igre? Igre upoznavanja sebe. Što meni treba? Što ja to imam? A što dajem drugima?

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA


Mi smo u dubini sebe radosna bića. Nosimo u sebi radost, sreću, mir i ljubav i imamo slobodnu volju. Zato se možemo radovati kockastima i kad gube. Ne iz mjesta cinizma. Birati iz mjesta ljubavi. Nije lako kad su noge teške i kad pokušavaš davati ono što nemaš.

Nije sve onako kako vidite i čujete.

Foto: Samir Kurtagić (osobna arhiva Ivane Draganić)