Izdržale su s nama sve, vrućine, oluje…, ali sada dalje… – Ne, hvala! Polako se pripremaju…

Za koji dan! Naime, sunce je svojski ‘pržilo’ iznad Osijeka i Slavonije, cijele zemlje… No, ova ekipa ne ravna se prognozama, još manje satom i kalendarom na zidu. Oni znaju bolje. Vide da je sunce sve niže na horizontu, da su dani sve kraći, a sunce će koristiti i kao ‘kompas’ na putu, uz sve druge sposobnosti koje imaju za razliku od ljudi. Za par dana počinje, znači, njihovo okupljanje, a onda zalet i let.

Uvijek nekako pred proljeće pišemo o rodama, veselimo se njihovom dolasku i najavi lijepog vremena, na društvenim mrežama brojni objavljuju fotografije povratka roda u svoj gnijezda, ali sada je stiglo vrijeme za njihov polazak. Izdržale su s nama kiše, oluje, vrućine i grmljavine… Ali sada, dalje… Ne, hvala!

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Rode na put kreću koncem kolovoza i početkom rujna. Znači, sada! Uskoro! ‘Vrpolje’ se već u drugoj polovici kolovoza. ‘Karte su im checkirane’, mladunci narasli i formiraju se jata.

Da se rode sele, ‘skužio’ je i ozbiljnije istražio njemački ornitolog Johannes Thienemann, još tamo 1906. godine. Prstenovao je ptice i do Drugog svjetskog rata ‘prstenje je dobilo’ oko 100.000 ptica. Na oko 2.000 jedinki roda bilježene su uočavanja i rute.

Dakle, uskoro rode kreću na jug sa svojih ljetnih lokacija razmnožavanja, iz Europe prema Africi. Zime provode u savanama, od Kenije i Ugande do Južne Afrike. Neke odlaze i zapadnije, u Sudan i Čad, čak do Nigerije. Prosječno trajanje puta im je oko 26 dana u jesen, a oko 49 dana u povratku. Zašto? Stvar je, prvo vjetrova i struja, a drugo – lete brže iznad regija gdje je manje vode i hrane, povećavaju brzinu.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

I još nešto. Nisu ‘blesave’. Izbjegavaju let preko mora pa ili slijede istočnu migracijski rutu preko Turske, zaobilaze Saharu i lete uz Nil, ili idu zapadnom rutom preko Gibraltara. Ovom istočnom rutom ih leti oko 530.000. Dvostruko je duža, ali jednako traje. Vjetrovi i hrana u njihovom slučaju dođu kao naš odabir rute uz pomoć Google Mapsa, sa ili bez cestarine. Preko mora su drugačije struje, previše bi mahale krilima, pa odabiru kopno. Spiralno se penju toplim zrakom gore, dok ne dođu do cca. 1.500 metara.

A kako kreću mlade rode prvi put? Onako kako su letjeli i lete i mama i tata. Ako i promaše put na zimovanje, na proljeće znaju gdje se trebaju vratiti. Još jedna ‘fora’ je da su u zatočeništvu uzgojene rode nagonski poletjele na jug, ali ih je po Africi bilo ‘širom šorom’.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

I samo još jedna zanimljivost… Iako rode, za vrijeme onog ranijeg spomenutog ornitologa, prema Njemačkoj i nisu letjele u tolikoj mjeri, već se nastanjivale uglavnom u ‘našem pojasu’, prije 10-ak godina viđene su i u Finskoj. Malo im vruće tu, ha!?

Rode, sretno! Vidimo se dogodine!

Foto: OsijekExpress.com (arhiva, ilustracija) & Pixabay (ilustracija)