‘A bojkot?’ – ‘Pa ja bojkotiram već…’ – ’30 godina, jel’!? Kao i ja’

– Bojkot? Ništa nisi rekao o bojkotu trgovina… – govori preko stola prijatelj iz Zagreba, Osječanin rođenjem, ozbiljan ekonomski zanalac, autor brojnih ekonomskih članaka, svojevrsnih ‘čitanja po ekonomskom evanđelju’… Jer, sjedimo i pričamo o svemu, taman se najeli, ispijamo travaricu u jednom osječkom kafiću… – Pa ja ti, zapravo, bojkotiram trgovine već… – počeo sam prebirati ‘po pameti’, da bi on odmah dovršio umjesto mene… – Već 30 godina, jel’!? Tako i ja… – zaključio je.

Rado bih vam sada, kao u nekim drugim člancima rekao – ‘nisam stručnjak, al’ mogu pogledat’. Ovdje to malo manje vrijedi, jer negdje u životopisu mi stoji da sam i ekonomist. Ali, kako sam se ozbiljno ‘otuđio’ od te ‘svoje prve ljubavi iz ’95.’, kako nije ni potrebno nama ‘ekonomskim laicima’ razumjeti nužno kako više novca i više potražnje utječe na rast cijena, kako više novca, a manje vrijednosti kreira inflaciju, zadržat ću se na onome što činimo tih – već 30 godina, reče moj ‘frend’.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Razumijete da je Hrvatska zemlja s 3,8 milijuna liječnika i izbornika, 3,8 milijuna potencijalnog rukovodećeg kadra za sve što zahtjeva rukovođenje, pa tako i ekonomiju…, al’ razumijete li da nas isto tako par milijuna ‘zgazi’ svaku ‘kintu’ u trgovini, ‘online shopovima’, centrima, kod operatera, u kladionicama, bankama, kod frizera, pedikera…

Ne, nisam škrt. Nisam ni neki cinik. Volim i raskoš i užitak, pojesti, popiti…, nisam ‘bez grijeha’ bez grešaka, nisam bez glupih kupovina, ali nekako se ‘mindset’ godinama mijenjao, adaptirao, došao skoro do mudrosti mog pokojnog oca koji je znao reći kada vidi nešto na akciji, sniženo za 20% – “Uštedio sam i onih preostalih 80%, nisam kupio”.

Znači, nije ovo poziv na bojkot, nikako. Kako bi onaj isti prijatelj s početka priče rekao – “Savjet ne tražim, niti bih ga dao”. Već, sugestija. Naime, kaže HNB jučer kako je rast cijena uvjetovala povećana potražnja, čitaj: potrošnja, uz nju i veće plaće, na temelju čega se čovjek zamisli nad ‘začaranim krugom’, gdje će biti, logično, još gore ako plaće narastu, a strašno ako ostanu ovakve, uz ove cijene. Jedino što iz ove ‘jednadžbe’ valja ozbiljnije uzeti u obzir je potrošnja, a onda nešto od te veće plaće ostaviti ‘sa strane’, potrošiti u nešto što nema ambalažu, što ne traje ‘od stola do WC-a’.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Moj je prijatelj, onaj što me pitao o bojkotu, svojedobno zatvorio sve ‘viška račune’ u bankama, naknade i članarine za kreditne kartice, plaćanja…, sve sveo na jednu. Obojica pored šarenih polica, ‘mamilica’ u trgovinama prođemo kao da nisu tamo. Tek kada mi je mobitel i treći puta pao na istu stranu otišao sam kupiti novi, za manje novca nego prethodni. Još patike jedino ne lijepim selotejpom kao Keanu Reeves. Ali, shvatili ste ‘point’.

Kupim ja ‘Tom Taylor’ pernatu jaknu, kad poderem ‘S. Oliver’, kupim nove ‘Ray Ban’ naočale, kad izgulim stare, ali ‘režem’ i znam ljude koji ‘režu’ gdje god mogu, koji to čine naravno, usađeno, ne sputavaju se, već jednostavno ne dozvoljavaju da ih ‘omađijaju dobre ponude’ stvari – kako su otprilike svojedobno rekli filmu ‘Fight Club’ – ‘koje im ne trebaju, za koje troše novac koji nemju, kojima žele impersionirati ljude koje ne vole’.

P.S. Nisam najpametniji, nisam bolji od drugih, nemam puno novca, možda već sutra ostanem bez svega, ali perem se običnim sapunom, ne koristim ‘bjelilo za kavu’, podgrijem kelj od prekjučer…

Foto: Pixabay (ilustracija)