Ivana Erhardt Draganić: Ljubav ili mržnja – što biraš – to ćeš pokazati na licu, to je ono što daješ drugima…

„Šišaj sve! Imaš svoje mjerilo u svijetu, svoj odraz u zrcalu koji ti je podsjetnik. Radost i tišinu… svoje sekunde, minute i sate… svoje cipele kojima kročiš ovim svijetom i svoju odgovornost imaš… Svu ljubav koju imaš. I dijeliš ono što imaš. I sjajiš… koliko sjajiš… I nosiš svoju sreću u sebi i taj osmijeh koji imaš. I kad navečer dođeš u svoj dom, legneš u svoj krevet, zahvalan/a si za dan koji je na izmaku. I sam/a znaš zašto. I jutro ćeš dočekati s osmijehom, bez obzira na sve, jer je svaka sekunda novi udah, novi život, novi doživljaj…“ (autoričin citat iz 2019. godine). Ono što nosimo u sebi izlazi iz nas svaki dan, svake sekunde i minute u našim reakcijama na ljude, situacije i svijet oko nas. Kroz naše riječi izlazi ljubav ili mržnja, radost ili tuga, sreća ilji ljutnja. Uistinu kada si posvijestimo, uvidimo što to unutar sebe nosimo. Možemo biti u miru i iz ljubavi reći ne, odgovoriti na nečiji direktni napad. Baš tako. Bez prosipanja uvreda i žuči. Što to njegujemo u sebi? Znate kako vam se neki ljudi sviđaju više nego drugi, ne morate ih nužno osobno poznavati, privlače vas čim se pojave. Što vas to privlači?

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Pada mi na pamet Dora, izbor pjesme za Euroviziju, a i sama Eurovizija. Moram priznati nisam pratila prvu večer detaljno, samo sam prošetala kroz nastupe 12 polufinalista. A sjetimo se Baby Lasagne. Što je to što nas je privuklo? Ne mislim sada analizirati pjesmu. Privukla nas je energija. Emocija koju je unio u nastup. Nakon nastupa, njegova jednostavnost. Nije nastup samo odradio. Imao je vremena za sve intervjue, obožavatelje, dio obveze po ugovorima, ali vjerojatno mu se često nije dalo, no to je njegova publika. Svo to vrijeme bio je autentičan.

Zašto vam se neki ljudi sviđaju više, a neki manje, koje čak i osobno ne poznajete? Kada uđu u prostoriju, energija kao da se promijeni. Jednostavno vas nešto privuče. Osmijeh, možda. Sjaj koji širi razgovarajući, dajući vam pažnju, slušanjem… Jednostavnošću.

Neću vam pričati priču…

Ljubav je veliki pokretač. Ljubav u nama, onu koju nosimo i dajemo svijetu. Ona nam daje strast u svemu što radimo. Daje nam motivaciju. Daje nam znatiželju, radoznalost, pokreće nas kada ne želimo ustati iz kreveta, kada padnemo, doživimo neuspjeh da se brzo ustanemo i krenemo dalje. Ljubavi će se uvijek vrata otvoriti.

I mržnja je pokretač. Njoj se vrata zatvaraju.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

I zaista što nosite u sebi, dajete svijetu. I lijepo je kad osvijestimo što to dajemo. Koliko god nam je ponekad teško u životu, možda smo bez posla, možda smo bolesni, možda smo izašli iz veze ili braka, iz dugogodišnjeg prijateljstva, ali gledati tada svijet očima ispunjenim ljubavi – posebna je dimenzija. Čarolija. Otvaraju se vrata… Bit ćemo i ljutiti, i bijesni, i tužni ponekad, ali taj osjećaj dođe i prođe, gledamo u njega odakle dolazi, i radeći na tome prelazimo u onu drugu polarnost – radost i sreću. To možemo iz mjesta ljubavi. I tada ljubav iz našeg srca stiže gdje treba stići i kada treba stići. Možemo mi žarko željeti, ali postoji vrijeme i spremnost drugoga da odagna svoje strahove i primi ju… Nije uvijek sve do nas i do drugih je, no lijepo je kad znamo što je to naše, što to mi nosimo, a što naše nije…

I evo jednog citata pape Franje: „Možeš biti manjkav, tjeskoban, pa čak i ljut, ali ne zaboravi da je tvoj život najbolje postignuće u svijetu. Samo ga ti možeš spriječiti da ne uspije. Mnogi te cijene, dive se i vole. Zapamtite da biti sretan nije imati nebo bez oluja, put bez nesreća, posao bez borbe, veze bez razočaranja. Biti sretan znači pretati se osjećati kao žrtva i postati autor vlastite sudbine… Biti sretan znači pustiti da živi biće koje živi u svakome od nas, slobodno, radosno i jednostavno.“

Zašto nam se sviđaju neki ljudi, koje možda čak i osobno ne poznajemo? Možda stoga što idu kroz život iz mjesta ljubavi, jer tada su slobodni, radosni, jednostavni, autentični, sjaje. A to je ono što nas privlači njima. Vjerujem da poznajete takve osobe.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

I sad završavam s citatom iz filma „Fight club“, koji je u svojoj kolumni od prije neki dan napisao moj urednik Alan Srčnik, „Kupujemo stvari koje nam ne trebaju novcem koji nemamo kako bismo impresionirali ljude koji nam se ne sviđaju.“ Lijepo bi bilo kad bismo impresionirali sami sebe, sviđali se samima sebi takvi kakvi jesmo, ne zato što imamo novu haljinu ili novi automobil, već zato što se iznutra njegujemo, našu znatiželju, strast, radost iz ljubavi.. To je put sjaja i odgovor zašto nam se sviđaju neki ljudi, koje možda i ne poznajemo, kad uđu u prostoriju i sve zasjaji… Hoćemo li kroz život, a odrazit će se u našoj pojavi, na našem licu, nositi ljubav ili mržnju, naš je izbor, samo naš…

Gledajte i slušajte srcem jer samo tako se istinski vidi… Nije sve kako vidite i čujete…

Foto: Samir Kurtagić (osobna arhiva Ivane Draganić)