Bato iz Azila neće u kućicu: Njemu je u Osijeku sada temperatura najzad – taman!?
Foto: Facebook, Azil (screenshot)
I dok bi bilo tko drugi, razumljivo, na jutrošnjih -10,3 stupnjeva u Osijeku u 7 sati, ‘cvokotao’ i tražio da ‘se naloži peć’, ovaj stanar osječkog Azila nema taj problem. On je, čini se, tek dočekao ‘radnu temperaturu’ za svoje potrebe. To je azilski Bato, kojeg su od izgladnjivanja i dehidracije, zacijelo i srčanog crva, od ljeta na ovamo spašavale volonterke i volonteri Azila, sve dok nije od tadašnjih 40-ak kila stasao do svoje primjerene figure. A sada, kada je stigla zima, kada ‘pucaju stabla’ na minusima, Bato neće u kućicu…
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
– A vid’ ovog ‘cicibana’!? A jest nam iskid’o živce ovih dana. Neće i neće u kućicu, neće ni da je od zlata! Mi moli, kumi, miti, ma kakvi… Kužiš, nije nam svejedno, nek’ je on zabundan sav, al’ kad je minus 15, minus 12… I sjetimo se barem bazen da mu stavimo, natrpali slamom i vidiš drugo jutro, mi stižemo a Bato ‘pajaaaa’, valjd’ se prvi puta u Azilu naspavao. Usput, Bato je legenda, ‘ko ga udomi, bit će sretan čovjek! On je pas za ‘ljenguze’, samo nek se zna – napisli su iz Azila uz emotikone smijeha.
Iako iz Azila rijetko ili nikada ne pišu o tome koje je pas ‘sorte i fele’, sve su prilike da Bato ima kakav gen kavkaskog ovčara, šarplaninca…, a to su psi pokraj kojih, kaže se, i ‘vukovi skidaju kapu i pozdravljaju sa dobar dan’, s obzirom na njihovu snagu i odanost. A podneblja iz kojih te vrste dolaze su često i hladnija od Osijeka i Nemetina. Stoga ne treba čuditi da je Bati najzad – taman.
Foto: Facebook, Azil (screenshot)
