Dabrovi opet 'napadaju': Hrvatske šume pokazale što ostane na Dravi nakon što dabar navrati...

Vodostaj Drave raste posljednjih dana i zacijelo neće dabrovi imtai potrebe za izgradnjom brana i očuvanjem ‘svojih plićaka’, ali posljednjih dana ‘brstili’ su stabla uz Dravu ‘100 na sat’, objavile su na društvenim mrežama Hrvatske šume. Da su dabrovi ‘slistili’ 2-3 stabla na Dravi za jedan radni dan pisali smo prvi puta u siječnju ’22. godine. Govorili su nam mještani da sa zorom krenu i do kraja dana ne staju. Prva su ‘izvješća’ stigla svojedobno s ‘nekog kilometra’ prema Petrijevcima, gdje su ‘zubićima’ u par sati ‘riješili’ stabla debljine 40-tak i više centimetara. Pa ipak, navodno ‘selektiraju’, biraju starija stabla. Osim što ih lako sijeku, šteta je manja, jel’!? Ponovno smo pisali u ožuju iste godine, jer tada je Drava pala na oko -120 centimetara, a ta ‘ekipa’ treba makar 30 centimetara za funkcioniranje. ‘Brstili’ su sve od Pampasa do Karašice. Ponovilo se i u srpnju iste godine, pisali smo, na Kopiki, a sada opet javljaju Hrvatske šume…

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Unikom je svojedobno, kod Kopike, ograđivao malda stabla. Sa starijima duž cijele obale je drugačija priča, a i ne bi imalo smisla.

Inače, dabar živi na vodotocima i vodenim površinama obraslim bogatom močvarnom vegetacijom zeljastih i drvenastih vrsta. Osnovni stanišni uvjet za dabra je stalna i dovoljno duboka voda (min. 30 cm). Ako nastanjuje manji vodotok koji ponekad postaje previše plitak, na njemu izgradi branu kako bi osigurao dovoljnu razinu vode i zaštitio ulaz u nastambu.

I pazite sada ovo… Dabrovima ne smije nitko ništa. Zaštićeni su. A u Bavarskoj u Njemačkoj njihovo meso se poslužuje kao specijalitet. Istina, i oni ih smatraju zaštićenom vrstom, ali je dozvoljen kontrolirani izlov. A ono što bude ulovljeno završava na tanjuru i slovi za vrhunski gurmanski specijalitet. Jedan od naših ljudi iz tog kraja rekao je da je probao koji put meso dabra i govori da je okus poseban, da će ga netko usporediti s govedinom, netko s piletinom, ali svi se odreda slažu da je okus neusporediv s bilo kojim mesom iz domaćeg uzgoja.

I tu dolazimo do ključne informacije. Kako se dabar širi ubrzano i kod nas, iz stručnih krugova se doznaje kako je pitanje vremena kad će lovačkim društvima biti dozvoljen njihov kontrolirani odstrjel, da bi potom trebalo razmisliti i da se njegovo meso potom prestane bacati. Ima li tko želudac za dabra?

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Foto: Suzana Bošnjak, Facebook (arhiva, autorica dopustila prijenos objave) & Pixabay (ilustracija)