Kopački može prihvatiti od 150 do 500 mil. kubika vode, a sada je, dok čeka – livada!

Prije oko dva tjedna spomenuli smo, razgovarali sa znanstvenikom sa zagrebačkog sveučilišta koji prati ovu problematiku, a gdje je on iskazao bojazan da se takve stvari mogu dogoditi, ne odmah promijeniti cijeli rit, ali sa svakim sljedećim takvim fenomenom polako ga voditi u – ‘transformaciju’.

Kopački rit je dobivao malo ili nimalo vode za trajanja toplinskog vala i niskog vodostaja Dunava i Drave. Promijenilo je to krajolik. Lijepo izgleda, drugačije, piše HRT, a mi još dodajemo – uz pretpostavku da neće trajati vječno, jel’!? Jer, Kopački je, dodaje HRT, inače skoro cijeli pod vodom, a sada su to trščaci i nepregledne livade. Nije prvi put, događalo se. Pa prošlo…

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

– Površina 17.100 hektara je zaista velika retencija koja ovisno o vodostaju može prihvatiti od 150 pa čak i do 500 milijuna kubika vode – rekao je za HRT Mario Spajić iz Hrvatskih voda… – Visina vodostaja sada i kad je recimo ekstremno visok vodostaj je nekih sedam, osam metara – dodao je Vatroslav Škrunjug, čuvar prirode u JUPP Kopački rit, a HRT dodaje kako su mađarski turisti poželjeli čamcem kroz Kopački, a onda morali promijeniti plan pa brodom glavnim kanalom… – Svakako želimo reći našim posjetiteljima da su prve jutarnje plovidbe izuzetno zanimljive jer priroda i životinjski svijet imaju svoj bioritam. Ujutro se hrane i izlaze u let – objasnila je Varja Gutert, voditeljica Odsjeka za promidžbu i prodaju JUPP Kopački rit

Ne mora Kopački rit postati šuma, nikada. Ali, može. Nije ovo ‘alarm’ nakon niskog vodostaja, već nešto o čemu se govori posljednjih 15-ak godina. Znanstveni simpozij u Kopačkom ritu naziva Jučer, danas, sutra, održava se niz godina. Već u prvoj iteraciji s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu stručnjaci su ukazali na tadašnja mjerenja rasta sedimenta u jezeru Sakadaš u Kopačkom od 10-ak centimetara godišnje. Istodobno, GPS mjerenja su pokazala kako Kopački ‘sjeda’ za po nekoliko centimetara godišnje, što je pomoglo i pomaže da jezero ne postane ‘plićak’, ali ne može u potpunosti anulirati proces. Otkud sediment? I tada je rečeno kako isti dolazi uzvodno, vodnim valovima, a nakon djelovanja ljudske ruke u zemljama prije Hrvatske. Gradile su se brane, retencije, produbljivalo dno, a mulj je onda završavao u Kopačkom. Izgovoreno je tada da je potrebno djelovanje i kod nas, a kako bi očuvali Kopački i Sakadaš.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Pa ipak, valja razumjevati i geološke procese od više tisuća godina, upozorava nas danas u kratkom telefonskom razgovoru za OsijekExpress.com prof.dr.sc. Željko Duić, redoviti profesor s katedre Zavoda za geologiju i geološko inženjerstvo Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu, ukazujući na činjenicu da neke procese, kojima svjedočimo, ako se i događaju u našem vremenu, ne znači da nisu počeli puno prije. Nama mogu izgledati dramatično, ali traju s nama i bez nas.

Nazvali smo ga u uvjetima najnižih vodostaja ikada na Dunavu i Dravi, u uvjetima kada ni Kopački ne dobiva dovoljno vode. Bilo je godina da je Kopački bio ‘suh’. Nije to ništa tragično. Ali, spojimo li ova dva saznanja, pitanje profesoru je jasno – idemo li prema ‘spačvanskoj šumi’…!?!?

– Niski vodostaji su prilično kritični. Šuma i vegetacija brzo napreduju – rekao je prof.dr.sc. Duić, dodajući odgovor i na upit o sedimentaciji i eroziji, eventualno plićem Sakadašu… – Ali, mi to tek trebamo preciznije kvantificirati kako bi mogli imati točne brojke o napretku.

– Sve su to prirodni procesi. Sve te močvare, a govorimo o geološkom vremenu, o desecima tisuća godina, jednom postanu nešto drugo – dodao je, ali podsjetivši i na ljudske aktivnosti koje su ‘požurile’ proces…

Foto: OsijekExpress.com (arhiva, ilustracija)