Sub. lis 24th, 2020

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Ines Novak: Koliko smo svjesni problema vezanih uz mentalno zdravlje mladih?

5 min read
Više od 10 godina Ines Novak radi u civilnom sektoru u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Osijeku, završila Pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičku izobrazbu na Filozofskom fakultetu u Osijeku i brojne edukacije vezane uz rad s djecom. Pokretačica je i voditeljica brojnih inicijativa, aktivnosti i projekata za djecu, a od 2015. godine predsjednica je Dječjeg kreativnog centra Dokkica. Majka je troje djece.

Jučer je bio Svjetski dan mentalnog zdravlja (10. listopada.). Svjetska zdravstvena organizacija u ovogodišnjoj kampanji ističe važnost većeg ulaganja u mentalno zdravlje, odnosno programe zaštite i unaprjeđenja mentalnog zdravlja. Posebno je važno ulaganje u programe zaštite i unaprjeđenja mentalnog zdravlja mladih – piše u novoj kolumni Ines Novak.

Dječji kreativni centar DOKKICA uvidio je važnost brige za mentalno zdravlje djece te se odlučio novim trogodišnjim programom pod nazivom „Alternativni centar podrške za djecu i roditelje“ snažnije posvetiti ovoj temi i kreirati aktivnosti kojima će doprinjeti zaštiti mentalnog zdravlja djece. Program je financiran sredstvima Ministarstva rada, mirovnisnkoga sustava, obitelji i socijalne politike, a trajat će od 2020. do 2023. godine. U sklopu programa pokrenuli smo kampanju za zaštitu mentalnog zdravlja djece i adolescenata pod nazivom „Promijeni pogled. VAŽAN SI!“ kojom želimo senziblizirati javnost, a posebno nastavnike i roditelje te će se, uz ostale aktivnosti, provoditi edukativne radionice o mentalnom zdravlju za učenike 7. i 8. razreda i roditelje u nekoliko škola u Osijeku i Donjem Miholjcu.

Uoči Svjetskog dana mentalnog zdravlja Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio je infografiku Mentalno zdravlje mladih u Hrvatskoj s osvrtom na rezultate istraživanja nekih pokazatelja mentalnog zdravlja učenika u dobi od 16 godina u razdoblju od 1999. do 2019. godine. Europsko istraživanje o pušenju, pijenju i uzimanju droga među učenicima provodi se od 1995. godine  svake četiri godine na reprezentativnom uzorku učenika srednjih škola u RH, a u njemu sudjeluju adolescenti koji u kalendarskoj godini provedbe istraživanja navršavaju ili su navršili 16 godina.

Prema pokazateljima za depresivne tegobe: 5,6 % mladih u dobi od 16 godina u istraživanju 2019. godine je izjavilo da od ukupno šest ispitanih depresivnih tegoba ima najmanje njih četiri većinu vremena u posljednjih sedam dana (8,7 % djevojaka i 2,6 % mladića). Pritom se gotovo svaka peta djevojka od 16 godina u posljednjih sedam dana osjećala tužno većinu vremena. 20-godišnja perspektiva pokazuje značajan porast depresivnih tegoba kod mladih u dobi od 16 godina nakon 2011. godine. Dodatno, podatci pokazuju da najmanje svaka četvrta mlada osoba u dobi od 16 godina izjavljuje da je razmišljala o tome da se ozlijedi ili si naudi na drugi način (razlike kod djevojaka i mladića: svaka treća djevojka i gotovo svaki peti mladić u dobi od 16 godina). Samoubojstvo je barem jednom u životu pokušala gotovo svaka deseta mlada osoba u dobi od 16 godina (veći udio djevojaka nego mladića koji su pokušali samoubojstvo barem jednom u životu).

U petak, 9. rujna Maja Varga Bradvica iz Dokkice u sklopu projekta „Mir je moj đir“ vodila je tribinu za mlade na temu vršnjačkog nasilja. Tridesetak srednjoškolaca sudjelovalo je na tribini, a dio njih aktivno se uključio u raspravu. Na veliko zadovoljstvo odraslih sudionika srednjoškolci su se brzo uključili u raspravu, a dio njih podijelio je svoja traumatična iskustva s vršnjačkim nasiljem. Zastrašujuće je bilo čuti kako mladi sudionici tribine ističu brojna iskustva i slučajeve nasilja dok su pohađali osnovnu školu (i na svakodnevnoj razini…), ali u isto vrijeme zadivljujuće čuti i doživjeti neke od njih koji otvoreno i elokventno izražavaju mišljenja i stavove o nasilju, sustavu, društvu… Jedna sudionica izjavila je kako je gotovo cijelu osnovnu školu bila žrtva nasilja jer je drugačija od većine, no cijelo to vrijeme nije dobila primjerenu podršku nastavnika te je u kasnijem periodu života morala jako puno raditi na sebi. Druga sudionica istaknula je kako je gotovo svakodnevno gledala nasilje u osnovnoj školi i naglasila nužnu potrebu brige odraslih za takve situacije. Strašno je bilo slušati djevojku koja je s velikom zabrinutošću govorila o svojoj sudjedi koju je otac gotovo svakodnevno tukao i koja je kao odlična učenica imala veliku želju upisati Pravni fakultet, ali ju je otac u tome spriječio. Danas, kaže sudionica, ta djevojka pije 14 tableta dnevno da bi mogla funkcionirati. Zahvaljujući aktivnim mladim sudionicima tribine ponovno smo mi odrasli doživjeli trenutak gorkog uvida u životnu svakodnevicu u kojoj se, nažalost, događaju brojni slučajevi nasilja i zlostavljanja. Kao stručna podrška, na tribini su sudjelovale dvije psihologinje s višegodišnjim iskustvima u radu s djecom s problemima u ponašanju – Iva Bistrović iz Doma za odgoj djece i mladeži i Kristina Krulić Kuzman iz Centra za nestalu i zlostavljanu djecu te su sudionicima tribine pojašnjavale psihološke uzroke i posljedice određenih stanja i ponašanja. Stavovi i mišljenja mladih s tribine poslužit će za izradu scenarija predstave koju će zajednički osmisliti ekipa srednjoškolaca – sudionika projekta „Mir je moj đir“ te će uz korištenje metode kazališta potlačenih izvoditi predstave u nekoliko osječkih srednjih škola.

Zaključak tribine je da su škole najčešća mjesta na kojima se događa nasilje i to uglavnom osnovne škole. Nadalje, mladi žele govoriti o nasilju i mentalnom zdravlju, ali na kvalitetan i sustavan način. Niikako ne, kako kažu, na jednom satu razredne nastave jednom godišnje. Žele da nastavnici pokažu veće razumijevanje za ovu temu, da veću pažnju posvećuju odnosu s učenicima i pristupaju im na način koji će ih zaštiti od slučajeva nasilja ili zlostavljanja u školama. Neki od sudionika tribine izjavili su da su spremni i aktivnije nastupiti po pitanju rješavanja ovoga problema čime se zaključuje kako je tribina jako dobar način za pružanje poticaja mladima za aktivnije djelovanje u zajednici.

Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje kao „stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban(na) pridonositi svojoj zajednici“ (prema World Health Organisation, 2004.). Iz definicije zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije, koja kaže kako je “zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti“, vidljivo je da nema zdravlja, ako nema mentalnog zdravlja.

A što vi mislite o mentalnom zdravlju djece i mladih, rezultatima istraživanja i izjavama mladih sudionika tribine? Vjerujem da ste i sami čuli i slušate i dalje o nasilju koje kulminira u današnjem društvu. Nažalost, još uvijek većina ne misli kako je mentalno zdravlje važno. Ustvari, mogla bih reći, nije da čak ni ne misle to, nego nisu svjesni. Za svijest nam treba znanje, a znanje nam mogu dati oni koji se ovom temom bave. I bilo bi sve dobro kada bi država više ulagala u educiranje javnosti o važnosti mentalnog zdravlja, posebno odgojno-obrazovnih radnika…

Živimo u doba koronavirusa, posljedice na mentalno zdravlje, kažu, tek će isplivati kasnije. Mi odrasli smo djetinjstvo i mladost proživjeli izvan ove bjesomučne situacije. A kako će onI?  Kažu da se trebamo prilagoditi, a ostaje nam opet pitanje – tko će i kako se baviti budućim generacijama mladih koji će, najvjerojatnije, biti u još gorim vremenima nego mi. Ne volim reći, ali upali smo u začarani krug koji ne znam tko će, kako će i hoće li uopće više moći prekinuti.

Čuvajmo žive glave koliko god možemo!

Foto: Ines Novak (Privatna arhiva)

Facebook Comments