Ned. stu 28th, 2021

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

FOTO&DOJAM – Vinatlon: Ovo je ‘level’ više! Buteljirana vina, grah u ćupu, sjajna glazba…!

5 min read
I sada moram priznati 'najheretičniji' trenutak dana, večeri, svega... Sjeli smo prvo kod Đerfija. Dame su uzele njegovo slatko vino kasnije berbe, kum nešto, a ja - kavu! Eto, pila mi se. Ali, vratio sam se kasnije i probao taj 'ženski izbor'. I nisam požalio. Još mi se i vinska mušica 'uvalila' u čašu. Znači, bilo je dobro kad i priroda zna da valja. Ostatak je popila supruga, ali ne zbog mušice.

Prvo ‘mali disclamer’. Vaš autor je odlučio ostati trijezan! Napokon, moje manje, ali najdraže društvo supruge i kumova, ‘delegiralo’ me je vozačem. Istina, da sam bio malo pametniji, rezervirao bih mjesta u autobusu, jer Vinatlon je i to predvidio. No, postao sam, za ovu potrebu, jedan od onih koji su iz desetak butelja u čašu uzeli ‘guc’, poslije dobro jeo, ‘cupkao’ na koncertu i potom, prije polaska kući, puhnuo s ‘alkotester’ s eBaya i dobio – čistu nulu! Pojednostavljeno, ‘žrtvovao sam se’ radi ovog teksta i vožnje doma, ali opet probao vina i sve što se nudi, a kako bi iz pozicije potpunog gosta Vinatlona imao autoritet napisati kako je to izgledalo.

– …U Zmajevcu je, u subotu, 23. listopada 2021. godine održan 1. Vinatlon, nova turistička manifestacija… omogućila je jedinstven doživljaj bogate eno i gastro ponude baranjskog kraja. Glavni dio programa održavao se u Katoličkom i Reformatorskom surduku, a započeo je landranjem od Draža do Zmajevca te se nastavio prigodnim otvorenjem uz sadnju vinove loze, posjetom novootvorenoj zbirci tradicijskih vinarskih i vinogradarskih predmeta, degustacijom vina u surducima, Bačvatlonom, odnosno utrkom u guranju vinskih bačvi, a sve uz bogat glazbeni program… – opis je kojeg nude organizatori i pokrovitelj OBŽ, a što je potpuno točno, ali u službenoj formi lišeno dojmovnog trenutka…

Stoga, pazite ovamo…

Krenulo je mojih 120 kilograma masti, mesa i kostiju prema mirisu ćupova oko vatre u Katoličkom surduku. – Dobar dan! Grah, jel’? – Jest, je. Dobar dan. – Kuhate li za kojeg gazdu? Ili da stanem u red? Jer kum sve može, ali ovo mora. – Za gazdu je ovaj najveći ćup od 8 litara, a svi ostali su za goste. – Dajte da rezerviramo, platimo 4 porcije. – Smatrajte rezerviranim, a platiti ćete poslije. Vidim po Vama da ćete se vratiti sigurno. – U to ne brinite. (…) Išao je ovako, po prilici, drugi i najvažniji dijalog koračanja Vinatlonom u Zmajevcu. A da Vam odmah kažem i epilog? Posjeo nas je kuhar oko 18 sati za stol, uz jedno manje društvo, a koje se zadržalo samo još toliko koliko im je trebalo da probude kolegicu, koju ćemo za potrebe teksta nazvati Maja. Maju je ‘prekobacilo’. Ima, ako smijem procijeniti, oko 45 kilograma i *ebiga, slatka vina su ju ‘očarala’. Dakle, posjeo nas je gazda za stol, donio dva ćupa i rekao grabite… U jednom je bio ‘laganiji’ grah, u drugom malo ljući. Samo me je maksimalna kontrola i prijeki pogled supruge suzdržao od trećeg tanjura. A porcija po osobi? Samo 3 ‘cenera’. ‘Ergo’, nahranio sam se i mogao na koncert Hladnog piva. Bilo je sve ovo kod Zajeca!

(tekst se nastavlja ispod fotografija)

A sada idemo unazad, na početak…

Hodajući od ‘parkinga’ prema Reformatorskom surduku sreli smo Ivanu Jurić, direktoricu TZ OBŽ. Pustio sam bradu i brkove, imao sunčane naočale, dobio još koju kilu od zadnjeg susreta. – Gledam, mislim, ne znam, jesi, nisi..!? Bog. – Bog. Haha. – Idete malo? – Idemo, al’ ne malo. – Haha.

Evo i Gabrijele Gertšmajer, taman ispred crkve. Tu smo stigli po kotizaciju, majicu, ruksak, čašu, bonove za degustacije… Koncept Vinatlona je da bez žurbe i obveze, posjetite što više, sve ili podrum koji želite, a gdje poslužuju samo certificirani vinogradari i samo kvalitetna i vrhunska vina. Otvaraju se butelje, jedna za drugom, svatko nešto i kuha, glazba svirucka, događaju se i umjetnički ‘performasi’. – Sve je spremno ovdje, recite mi samo veličine majica… – XXXXXXXXXXL. Haha. – Haha. (…) Platitli smo, pozdravili se i krenuli.

Iz niske podruma koje ću nabrojiti postati će Vam odmah jasno da je samo maestralna ‘kapljica’ bila u ponudi, samo ‘ovjereno’, ono ‘s pečatom’, rekli bi. Svijetli dvori, Josić, Szabo, Pinkert, Zajec, Kusić, Kalazić, Kolar, Pavlović Z., Zlatno brdo, Horvat, Đerfi, Kovats, Martinov, Pavlović A. i Gerštmajer. Svaki je posjetitelj Vinatlona dobio 20 kupona, za svaki od podruma, plus 4 ‘jockera’

I sada moram priznati ‘najheretičniji’ trenutak dana, večeri, svega… Sjeli smo prvo kod Đerfija. Dame su uzele njegovo slatko vino kasnije berbe, kum nešto, a ja – kavu! Eto, pila mi se. Ali, vratio sam se kasnije i probao taj ‘ženski izbor’. I nisam požalio. Još mi se i vinska mušica ‘uvalila’ u čašu. Znači, bilo je dobro kad i priroda zna da valja. Ostatak je popila supruga, ali ne zbog mušice. Objasnio sam Vam već.

I da Vas sada ne vodim svakim podrumom pojedinčano, jer probat ćete i sami dogodine… kod Josića je bila sjajna atmosfera na terasi i u kušaonici, prodavala se vina ‘100 km/h’, degustiralo naveliko, ‘buškalo’ u jastucima kušaonice i grijanom prostoru… U svakom je podrumu bilo ‘ono nešto’, ‘mirišljavije’ nego kod drugog, ali bilo bi nepošteno da iznosim osobni dojam za svaku, kada u neke nisam ni stigao ući.

(tekst se nastavlja ispod fotografija)

Kod Pinkerta su naše dame uživale u izbornoj berbi. Slatko kao med, ali i mrvicu jače. Kaže žena, apsolutni njezin favorit večeri. Kuma, kum i ja smo na kraju podvukli favoritom Kolarov Savignon. Grožđe si mogao ‘namljackati’, ‘anđeli bi ga pili’. No, dozvoljavam da je to sve subjektivan dojam. Napokon, veliki Mišika Gešrtmajer nam je jučer i sam rekao da on voli gemišt. A čovjek pravi možda i najbolje vino ‘u svemiru’.

Kad smo već kod njega, da Vam kažem i ovo. Popeli smo se stepenicama Reformatorskog surduka do Gerštmajera. Kad tamo – Tomica Đukić, chef hrvatske nogometne reprezentacije. Došao je do nas i Mišika. A o čemu smo pričali? Nije vino bilo ‘na meniju’, nego se Vaš autor sjetio Đukićeve izjave kako maslinovo ulje nije za termičku obradu. – Točno to, uništi ga sve iznad 40 stupnjeva. – A pune knjige recepata o pirjanju na maslinovom ulju. (…) Privuklo je ovo i Mišiku… – Ja sam mislio da ja nešto ne znam kod pripreme jela, dozvoljavam… A nisam bio siguran. I sada mi je drago ovo čuti. To kod nas, očito nije tradicijska stvar – dometnuo je.

Vinari Vam se inače, dojma sam, ne oduševljavaju ingenioznim verbalnim bravurama u opisu njihova vina. Žele čuti sviđa li Vam se ili ne. A to jel’ Vi znate reći da se ono sljubljuje, mazi nepce, ovo-ono, toga su se naslušali.

I na kraju da Vam kažem i kako sam ostao bez fotografije s Miletom Kekinom. ‘Utrapio’ sam supruzi aparat u ruku. A noviji je, kompleksan, skup, tipaka ima kao u ‘kockpitu’. Stali smo Kekin i ja jedan pokraj drugog, ja malo i čučnuo, jer za njega sam visok čovjek. Snašla se, ‘opalila’, ali sam ja prethodno postavio manualne opcije za ‘profesionalce’ i dobio mutnu sliku. Barem da mi je nešto mutno, kada sam već morao ostati trijezan.

Završna misao… Ljudi je bilo puno, raspoložeje sjajno, pilo se, jelo i kupovalo ‘sve u 16’. Glazbeni koncerti bili su prava poslastica. Bilo je onih i koje je ‘prekobacilo’, ali dobra ‘vibra’ je ostala. Vinatlon se nastavio i ‘Afterima’ po podrumima.

Foto: OsijekExpress.com

Facebook Comments