Ines Novak u novoj kolumni: Kakav je građanin Osijeka i kako se voli Osijek?

Prije dosta godina sudjelovala sam na jednom seminaru na kojemu smo imali grupni zadatak – promišljati kakav bi trebao biti građanin EU. Na post-ite smo pisali karakteristike idealnog EU građanina. Ovo me iskustvo, u kombinaciji sa opažanjem našega grada i ljudi koji u njemu žive te razgovora s nekim ljudima, potaknulo na razmišljanje kako bi bilo odrediti karakteristike građanina Osijeka odnosno kakve karakteristike bi željeli da ih ima. Kad bi vas netko pitao kakve karakteristike bi trebao imati građanin Osijeka, što biste naveli?

Svi koji živimo u ovom (svom) gradu imamo vlastitu percepciju – života, rada, ljudi, vrijednosti… grada. Neminovno je da je svaki čovjek jedinstven, ali i da kao građani jedne zajednice dijelimo život s drugima –  obiteljima i drugim sugrađanima. Kao što je svatko od nas odabrao (ili nije) svoje zanimanje, partnera, prijatelje te način i stil života, tako je odabrao živjeti ovdje – u Osijeku. Je li netko ovdje rođen pa je ostao živjeti zbog toga što je to baš želio ili nije imao izbora otići drugdje druga je stvar. Također, ima i onih koji su se ovdje doselili zbog vlastite želje ili neke potrebe, a neki i zbog primoranosti. Koliki je omjer kojih ne znam, ali jedno je sigurno: svi smo dio iste zajednice i svi se manje-više nazivamo Osječanima. No, osjećaju li se svi kao Osječani opet je drugo pitanje kao i pitanje kako tko doživljava svoju ulogu građanina Osijeka, a nije zanemarivo pitanje doživljava li ju uopće. Kad promišljamo o pitanju uloge građanina možemo promišljati o više dimenzija – o načinu i stilu (urbanog) života, pravima i obvezama te moralnim i društvenim vrijednostima i odgovornostima.

Pričala sam prije koju godinu s kolegicom koja je rođena Osječanka i koja je završila studij u inozemstvu. Divna i predana u svom poslu, na svojevremenoj poziciji, iako ograničenih mogućnosti zbog hijerarhije i drugih okolnosti, imala je entuzijazam i izvrsne ideje za oplemeniti grad. Ideje za projekte prštale su u svakom razgovoru. Nakon nekog vremena, nažalost, entuzijazam je pao zbog uobičajenih razloga o kojima, nažalost, ne bih sad pisala. Jednom sam prilikom s njom razgovarala o ideji svojevrsne kampanje koja bi pokrenula djecu i građane s pitanjem – kako se voli grad.

Što prvo pomislite kad kažemo grad? Što čini grad ili bolje rečeno tko čini grad? I što biste odgovorili na pitanje – kako se voli grad?

Što vidite i osjećate dok vozite ili koračate svojim gradom? Jeste li s njim povezani i kako? Što razmišljate dok šetate Promenadom ili nekim od brojnih parkova, posebno u proljeće kad sve blista u bojama? Kad ste zadnji put bili na Dravi? Ima li mjesta u gradu na kojima još niste bili? Jeste li se provozali biciklom ove godine? Kad ste se zadnji put provozali tramvajem? A ustali, možda, nekom starijem u tramvaju? Koja su vam omiljena mjesta u gradu? A ljudi? Znate li tko su vam susjedi i kako žive? Pozdravljate li susjede i pomognete li katkad starijima npr. oko nošenja vrećica iz trgovine? Jeste li u zadnje vrijeme nekome nešto pomogli? Rekli nekome lijepu riječ?

Znate li što se događa u gradu? Jeste li posjetili neki od brojnih javnih događanja? Koji vam je omiljeni spomenik, a poznati Osječanin ili Osječanka? Volite li razgovarati o svom gradu? Što biste nekom nepoznatom rekli o svom gradu? Gdje biste ga odveli? Zanima li vas povijest grada? A sadašnjost? Na što ste ponosni u svom gradu?

Bacate li plastiku u žutu kantu, papir u plavu? Kompostirate li? Nosite li platnenu vrećicu u trgovinu ili svaki puta kupujete plastičnu? Ako imate psa, pokupite li njegov izmet ili vas nije briga što će sutra neko dijete, dok trči travnatom površinom, pasti baš na to mjesto?

Jeste li posadili koju biljčicu na svom balkonu? Sredili balkon? Uredili vrt, posebno ako je uz ulicu? Ako živite u stambenoj zgradi, sudjelujete li na zajedničkim sastancima stanara i donosite li zajedničke odluke o nekim investicijama ili rješavanju izazova zajedničkog stanovanja?

Smatrate li da vas se tiče nešto što izlazi iz vaše privatne svakodnevice? Što vas najviše tišti ili veseli u gradu? Razmišljate li o gradu i njegovom razvoju? Jeste li izašli na izbore? Jeste li ikada pokrenuli neku inicijativu koja bi mogla poboljšati suživot u gradu? Kako gledate na društvene ili političke promjene? Tiče li vas se kako se razvija grad i lokalne politike? Poduzimate li štogod ako vidite da nešto u gradu nefercera ili mislite da netko drugi to treba riješiti? Jeste li ljuti ili nesretni kad vidite pokidana igrališta, smeće na mjestima na kojima ne bi trebalo biti ili bilo što drugo što smatrate da nije u redu? Jeste li ikada volontirali ili sudjelovali u nekoj građanskoj akciji? Što osjećate kad slušate pjesmu Moj Osijek? Imate li ideju kako unaprijediti život u gradu? Razmišljate li što bi moglo poboljšati naš grad i o njegovoj, našoj, budućnosti?

Znam ljude koji jako vole ovaj (svoj) grad i ne susprežu se to i pokazati. Znam i one koji stalno nešto mrgudaju. Vidim posljedice onih koji očito ne vole svoj grad, a možda ni svoj život; oni koji bezobzirno bacaju otpad u krive kante, bacaju smeće tamo gdje ne treba, ostavljaju nered po stambenim zgradama, ulicama i parkovima. Žao mi je kad vidim, posebno u centru grada, zapuštene izloge i pročelja praznih lokala. Predložila bih uvođenje visokih novčanih kazni za sve koji nagrđuju vizuru centra grada zapuštenošću objekata. Tko ima u centru grada nekretninu trebao bi brinuti barem o njenom pročelju (izgledu) jer ista ta nekretnina čini vizuru grada, bezobzira što nije u uporabi. Novčane kazne svakako bih predložila za (ne)ljude koji bacaju otpad u krive kante i koji bacaju smeće posvuda, a i vlasnicima pasa koji ne skupljaju izmet. Kažu da se neki ljudi upristoje tek kad ih opališ po džepu.

Kakav je ili tko je građanin Osijeka? Osoba koja živi u Osijeku ili netko tko ima svijest o pripadnosti zajednici u kojoj želimo ugodan život? Je li nam stalo da kad netko posjećuje Osijek ode s lijepim uspomenama? Smatrate li Osijek malim slavonskim gradićem ili europskim gradom? Smatrate li Osijek svojim gradom?

Kako se voli grad?

Foto: Ines Novak (privatna arhiva)