Konobari, gosti i ‘bakša’ u Osijeku: “…što s 1,60 €? Ostavim 3 kune? Ostavim 2 €? Da kažem 1,80 i u redu je?”

– Kada je račun 1,40 eura, onda mi je lako. Ostavim tih 70 lipa do 1,50. Najčešće izbrojim točno. Ili ako je 1,50 eura, nažalost – ostavim konobara bez ‘bakše’. Ali što s 1,60 eura!? Da ostavim 3 kune? Da ostavim 2 eura? Da kažem 1,80 i u redu je? Glupo. Teško. Još se ne snalazim ni ja ni moji ‘frendovi’. Još uvijek u glavi sve ‘prevrćem’ u kune – svjedočio je Josip vašem autoru za stolom jednog osječkog kafića.

Čuo nas je i konobar. Jer, nije baš bilo gostiju u to vrijeme. Nije, razumije se, ni pomislio samoinicijativno uključiti u razgovor, ali nakon plaćanja, pitali smo…

– ‘Bakša’ je nekako ista kakva je i bila prije. Prvih par dana Nove godine ja nisam radio. Ali kada sam počeo, iako se plaćalo i u eurima i u kunama, bilo je kao i prije. Čini mi se – diplomatski je ustvrdio konobar.

Hrvatska je od 15. siječnja potpuno prešla na euro, bez dvojnog optjecaja. S obzirom na cijene ‘cuge’ u kafićima to vrlo često znači kovanice, hrpe kovanica. Kave su najčešće oko 1,30, 1,40 eura.

Naš narod ima naviku ostavljanja ‘bakše’, napojnice, ‘trinkgelda’ ako hoćete ‘essekerski’. Međutim, prelazak na euro stvorio je ‘košmar’ u računanju koliki bi taj iznos trebao biti. Još je i lako izračunati kakvih 10 do 15% od ukupne cijene, ali tada iznos tek nije ‘okrugao’.

Ljudi još računaju kolika je vrijednost centa, eura, hoće li ostaviti ‘bakšu’ ili ne. A kako su cijene u trgovinama rasle značajno, svaki cent se sprema u novčanik.

‘Žrtvovao’ se vaš autor pa otišao na još dvije kave istog dana, u druga dva osječka kafića. Da bih smio pitati konobare za ‘bakšu’, logično je da sam istu, minimalno je pristojno, prethodno i dao.

– Prvih nekoliko dana je bilo ‘čupavo’. Nisu ljudi znali kako bi i što bi. Bogami, nije bilo baš ‘bakše’ prvih par dana. Onako, sporadično. Kako su kod nas cijene ‘na drugu decimalu’, ostavljali bi gosti do prvog ‘okruglog iznosa’ u centima… – počeo je jedan osječki konobar, objašnjavajući kako je to značilo da mu za iznos 1,33 eura gosti ostave 1,40.

– Ali, sada je sasvim druga priča (sinoć, 18.1.’23.). Nekad zna biti izdašnijih, ali nisu greške. Čak znam i pitati jesu li sigurni kada s 4 eura ‘zaokruže’ na 5. Ali, najčešće su to napojnice sada u rangu vremena prije eura. Narod se naviknuo, ‘izbalansirao’ – dodaje konobar, na čijem je šanku, pokazuje, više papirnih čaša s kovanicama, raspodijeljeno po apoenima, jer ne stane sve ni u novčanik ni u kasu.

Drugi, odnosno treći konobar kaže kako problema nije imao od prvog dana. Njegov je lokal u centru Osijeku, za razliku od prethodna dva, koji su od centra par tramvajskih stanica.

– Sve je kako je i bilo. Za kave ostane kuna do dvije, za veće račune više. Nisam primjetio neku razliku od prvog dana. Ja sam zadovoljan. Priznajem, pitao sam se kako će biti, ali nema razlike – ustvrdio je, svjedočeći kako su iskustva potpuno različita, ujedinjena samo u jednom, a to je da su se Osječani naviknuli na euro i ‘bakše’.

Foto: OsijekExpress.com (arhiva, ilustracija) & Pixabay (ilustracija)