Meso dabrova specijalitet u Bavarskoj, a kod nas zaštićen ‘brsti’ sve od Kopike do Karašice…

Da su dabrovi ‘slistili’ 2-3 stabla na Dravi za jedan radni dan pisali smo prvi puta u siječnju ’22. godine. Ne daju da ih se gleda, odmah ‘zdime’ u vodu, ali kažu mještani da što ujutro počnu, do kraja dana je gotovo. Na ‘nekom kilometru’ prema Petrijevcima je to tada bilo, u pokušaju građenja brane, što im na velikoj rijeci rijetko i teško uspijeva, ali čine to za niskog vodostaja, kako bi osigurali zadržavanje vode. ‘Zubićima’ u par sati ‘riješe’ stabla debljine 40-tak i više centimetara. Biraju starija stabla, navodno. Znači, ‘selektiraju’. Ponovno smo pisali u ožuju iste godine, jer tada je Drava pala na oko -120 centimetara, a ta ‘ekipa’ treba makar 30 centimetara za funkcioniranje. ‘Brstili’ su sve od Pampasa do Karašice. Ponovilo se i u srpnju iste godine, pisali smo, na Kopiki.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

– Djelatnici Unikoma javljaju da smo dobili ‘nove stanovnike’. Na lijevoj obali Drave, kod Kopike, zamijećena je obitelj dabrova, točnije zamijećeni su tragovi koje su ostavili na stabilima – javili su tada iz Grada Osijeka, dodajući kako su dabrovi zaštićena vrsta. – Ne smjemo ih dirati, već jedino ograditi stabla. Limena cijev, ograda, nešto… Staništa im ne smijemo dirati. Mi ih kao oporavilište smijemo uzeti tek kada su ozlijeđeni. A, hvala Bogu, nisu – kazao nam je tada iz ZOO vrta Nikica Jukić.

A zašto smo se toga sada sjetili? Jer u posljednje vrijeme se brojna lovačka društva u kontinentalnom dijelu Hrvatske žale na prekomjernu prisutnost dabrova. Loviti ih se ne smije. A pazite sada ovo…

Njihovo meso u Bavarskoj u Njemačkoj se poslužuje kao specijalitet. Istina, i oni ih smatraju zaštićenom vrstom, ali je dozvoljen kontrolirani izlov. A ono što bude ulovljeno završava na tanjuru i slovi za vrhunski gurmanski specijalitet. Jedan od naših ljudi iz tog kraja rekao je da je probao koji put meso dabra i govori da je okus poseban, da će ga netko usporediti s govedinom, netko s piletinom, ali svi se odreda slažu da je okus neusporediv s bilo kojim mesom iz domaćeg uzgoja.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Priprema ga se kao gulaš, ali i naroštilju, ispod peke, može i kao kotlovina, a poseban je specijalitet juha od dabrova repa, koji je pun masti. Meso mu je prošarano slično kao slanina, ali ne i po okusu.

I tu dolazimo do ključne informacije. Kako se dabar širi ubrzano i kod nas, iz stručnih krugova se doznaje kako je pitanje vremena kad će lovačkim društvima biti dozvoljen njihov kontrolirani odstrjel, da bi potom trebalo razmisliti i da se njegovo meso potom prestane bacati.

A onda dolazimo i do ključnog pitanja. Ima li tko želudac za dabra?

Inače, dabar živi na vodotocima i vodenim površinama obraslim bogatom močvarnom vegetacijom zeljastih i drvenastih vrsta. Osnovni stanišni uvjet za dabra je stalna i dovoljno duboka voda (min. 30 cm). Ako nastanjuje manji vodotok koji ponekad postaje previše plitak, na njemu izgradi branu kako bi osigurao dovoljnu razinu vode i zaštitio ulaz u nastambu.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Foto: Suzana Bošnjak, Facebook (autorica dopustila prijenos objave) & Pixabay (ilustracija)

Foto: Ante Šimić, Facebook (autor dopustio prijenos objave)

Foto: Grad Osijek (screenshot)